Muzej u Smederevu i Muzej rudničko – takovskog kraja uspešno sarađuju desetak godina. Za to vreme realizovali su nekoliko intersantnih događaja kojima su nam predstavili raznolike veze između naša dva kraja.
Sada imamo priliku da predstavimo sedmi tom edicije “Obrenovići u muzejskim i drugim zbirkama Srbije i Evrope” i nastavimo sa istim entuzijazmom, ljubavlju i žarom da zajedno promovišemo naše naseleđe – kazala je na promociji održanoj u okviru Smederevskih svetosavski svečanosti, Tatjana Gačpar, direktorka Muzeja.
Urednici izdanja koje je bilo u fokusu su Ana Ranković Bolović i Aleksandar Marušić, a recenzenti su dr Igor Borozan i dr Miloš Timotijević. Sve što ima veze sa Obrenovićima, a deo je raznih fondova i kolekcija, predstavljeno je u ediciji, deo po deo…
Kakva god bila naša privatna mišljenja, koja mi, na žalost najviše baziramo na novinskim člancima, publicistici, senzacionalizmu, poluproverenim informacijama, vladarska kuća Obrenovića je nama podarila državu.
Da ništa drugo nisu uradili, više od države nisu mogli da nam podare. Sve ostalo je stvar struke koja treba dalje da rasvetli njihovu ulogu i mesto srpskog 19. veka u celokupnoj istoriji srpskog naroda.
Mi smo u ediciji predstavili sve Obrenoviće, vladare. Kakvi su to predmeti o kojima se piše? To su pre svega lični predmeti, delovi odeće, komadi oružja, to je sve vrhunskog kvaliteta i čuva se u reprezentativnim muzejima nacionalnim, ali ih ima dosta i u unutrašnjosti.
Imamo veliki broj artefakata koji svedoči o odnosu tih delova Srbije sa vladarima i ostalim članovima vladarske kuće Obrenovića. Uz njihovo ime, tu je godine nastanka, načina, dimenzija, vrsta materijala.
Mislim da je oko 60 ljudi do sada učestvovalo u ovih sedam knjiga, ali imamo i nasleđe starijih kolega koji su to popisivali, pre nas radili, tako da je ovo sinteza jednog višedecenijskog rada.
Blizu 5000 artefakata je ovde do sada prikazano. Najviše onih koji govore o kulturi sećanja, o propagandi, ali i fotografije, umetnička dela. To je sve deo mozaika srpskog 19. veka – kazao je urednik izdanja Aleksandar Marušić.
Obrenovići nisu mnogo istraživani pa je svaki tom bio važan doprinos, a sedmi sadrži najviše radova – 19. Između ostalog, tu su Miloševe besede na narodnim skupštinama.
Zatim rad o mecima koji su nakon obdukcije izvađeni iz tela kralja Aleksandra i kraljice Drage u kome su analizirane i odmereno predstavljene sve pretpostavke.
Dat je i tekst o staklenoj posudi korišćenoj u šabačkoj crkvi kada je služen četrdesetodnevni pomen kralju, kao i o zastavi obeležavanja 60 godina Kola srpskih jahača Kneza Mihaila.
Prirodnjački muzej čuva medveda sa Jastrepca koji je prepariran u Beču, a bio je “nemi svedok” majskog prevrata. Objavljena je i fotografija Drage iz vremena pre nego što je postala kraljica sa izleta, a u jednom članku su date veze između Srbije i Havaja u tom periodu.
Ima još tekstova o predmetima koji se čuvaju u nekoliko muzeja u Srbiji, ali i inostranstvu, a među njima i dva rada iz Smedereva čime je naš grad, uz Šabac jedini iz koga su se dve ustanove uključile u ediciju.
Autor prvog je Neda Mirić, direktorka Istorijskog arhiva koji baštini više zbirki i 185 fondova, odnosno 1800 metara arhivske građe iz 19. i 20. veka. U okviru fondova, tu se čuva oko 3000 fotografija, na njima su, između ostalog, portreti pripadnika dinastije Obrenovića i Karađorđevića.
Početak formiranja same zbirke se vezuje za 2003. godinu kada je dr Vukašin Milosavljević, u ime pokojnog Gazibarić Lazara, Arhivu predao fotografije dinastije Obrenović. One su u knjizi evidnecije zavedene pod rednim brojem jedan.
Dr Snežana Cvetković je napisala rad “Dinastija Obrenović u ostavštini potomaka Aleksandra Simonovića”. On je bio oženjen Smederevkom, Milicom Spasić na čijem je imanju i podigao Vilu Milica, sadašnje Đurđeve vajate. Službovao je kod više vladara Obrenovića i bio komornik kraljice Natalije. Susreti između njihovih porodica bili su veoma česti. Dr Cvetković je rad bazirala na opisu predmeta o kojima se stara Mirjana Čanić Radojlović.
O tim fondovima SDCafe.rs će uskoro detaljnije posebno pisati, a sve pomenuto može se pronaći u sedmom tomu edicije o Obrenovićima.