Smeh je karakterističan za neku osobu, a svi mi imamo nekoliko različitih osmeha koje primenjujemo u raznim situacijama.
Džudi Džejms, stručnjak za ponašanje i govor tela tvrdi da blago razvućene usne pokazuju unutrašnju tugu, dok nervozu otkriva smeh koji podseća na plač beba.
Tih i potisnuti smeh govori da osoba radi u strogim uslovima koji su je naterali da kontroliše smeh. Uprkos tome, takve osobe obično imaju snažno razvijen smisao za humor.
Nameštenih osmeha svima je preko glave od političara, ali uvek u društvu postoji neko ko samo lagano otvori usta kao da će prasnuti u smeh, ali ne ispušta nikakav zvuk.
Jednako loš je i osmeh s odobravanjem, koji uvek kasni za ostalima, a pokazuje da se osoba smeje jedino zato što joj je neko drugi smešan kao osoba, a ne zbog toga što im je nešto smešno.
Eksplozivan smeh visokih tonova i nekontrolisanih grimasa otkriva realnu, zabavnu i društvenu osobu, a čudni zvukovi koje ispuštaju čine njihov smeh vrlo zaraznim, pa su po pravilu omiljeni u društvu.
Impulsivni ljudi smeju se glasno, pokrivajući pritom usta čime, zapravo, skrivaju stid jer su spontano napravili nešto što su požalili, pa to pokušavaju sakriti rukama, tvrdi ona.
Kreštav smeh visokih tonova i širom otvorenih usta otkriva osobu koja traži divljenje i pažnju, ali kako obično svi shvate da se radi o nameštenom smehu, nailazi na neodobravanje.
Za kraj, smejulje se ljudi koji su sramežljivi, a obično se pritom naginju napred i svojim smehom zaraze ostale u društvu.
Izvor: novi magazin