Prošle su 124 godine od kako je u Smederevu rođen Milan Jovanović Stojimirović. I dan danas, mi, u ovom gradu, drugu osobu takve erudicije nismo imali – to je tvrdnja sa kojom će se složiti svako ko je na bilo koji način makar i samo “zagrebao” po njegovoj biografiji i još važnije – bogatoj ostavštini. Upravo na tom poslu, već decenijama rade naše ustanove kulture i povremeno se, deo tog nasleđa prikaže javnosti kroz razne programe, a jedan takav u toku je u Istorijskom arhivu koji je objavio foto-monografiju “Milan Stojimirović Jovanović, Iz ličnog fonda”. Priređivači publikacije su arhivista dr Danijela M. Milošević i arhivista Neda M. Mirić ujedno i autor prateće izložbe koja je nedavno svečano otvorena i koju svi zainteresovani sugrađani mogu da pogledaju u čitaonici Arhiva.
Foto – monografija je ugledala svetlost dana pre dve nedelje. Veoma smo srećni što će šira javnost biti u prilici da se upozna sa tim šta mi to čuvamo u arhivu i konkretno sa radom, likom i delom Milana Jovanovića Stojimirovića, znamenite ličnosti ne samo smederevske već i nacionalne međuratne kulture – kazala je dr Danijela Milošević i objasnila da je njegov fond jedan od najznačajnijih kojim ta ustanova raspolaže. Između ostalog, sadrži obimnu foto dokumentaciju sa preko 700 fotografija. Najčešće su to porodični fotosi, ali ima i dosta onih koje svedoče o njegovom kulturnom, umetničkom, naučnom i političkom životu u Jugoslaviji 20 – ih i 30 – ih godina prošlog veka.
Tokom sređivanja tih brojnih fotografija, kolegenica i ja smo shvatile da bi trebalo da bar sa delom tog fonda upoznamo širu javnost i da će to biti važno ne samo istoričarima i istraživačima, već i da će naši sugrađani upoznati značaj Milana Jovanovića Stojimirovića, a da ćemo im istovremeno približiti i samu delatnost arhiva kao značajne karike u čuvanju kulturno – istorijskog nasleđa i identiteta – poručila je direktorka Istorijskog arhiva.
Gost na svečanom otvaranju, dr Snežana Cvetković, viši kustos u Muzeju u Smederevu, svakako je jedan od najznačajnijih poznavalaca lika i dela Milana Jovanovića Stojimirovića. I ovom prilikom je podsetila na to da je reč o Smederevcu koji je ostavio ogroman duhovni i kulturni kapital jer Muzej, Istorijski arhiv i Narodna biblioteka Smederevo, zahvaljujući njegovoj ostavštini, imaju fondove dupke pune informacijama o istoriji našeg grada.
Nema ličnosti u Smederevu koja je u tom periodu imala bogatije zbirke. On je jedini Smederevac koji je stajao pred štafelajem čuvenog Marka Čelebonovića koji ga je prikazao upravo u radnom kabinetu rodne kuće u Smederevu, sa impresivnom bibliotekom u pozadini i za radnim stolom jer su radni sto, papir i penkalo bili njegovi glavni atributi. Kuća Milana Jovanovića Stojimirovića se nalazila u današnjoj ulici Ante Protića, zidana je u prvim decenijama 19.veka. Više ne postoji, a može se videti na brojnim fotografijama. U toj kući je 1950. i počeo da radi smederevski Muzej. U Biblioteci se čuva više hiljada knjiga koje su tu dospele njegovim legatom, a delom i konfiskovanom imovinom. Zbog čega je on toliko značajna ličnost, kolektivi naših ustanova kulture pokušali su da nagoveste pre dve decenije objavljivanjem “Uzdarja Milanu Jovanoviću Stojimiroviću” i tu je svaka od tih ustanova prikazala šta sve u svojim fondovima poseduje od materijala koji je on za života sakupljao.
Stojimirović je, naglašava mr Cvetković, ostavio svedočanstvo jednog vremena, ispisao hiljade strana dnevnika, a njegova rukopisna ostavština čuva se u rukopisnom odeljenju Matice srppske u Novom Sadu. Objavljeni su dnevnici iz perioda 1936. do 1941. i Okupacijski dnevnik iz 1941. Stotine romana je napisao u KPZ Sremska Mitrovica. U novinarskom pozivu bio je upućen na razne događaje sa kojih je izveštavao. Po izbijanju rata bio u Jugoslovenoskoj vojsci i posle šestoaprilskog bombardovanja doživeo je rasulo te vojske, postao urednik kolaboracionističkog lista “Obnova” od juna do oktobra 1941. Nakon toga je bio direktor državnog arhiva u Beogradu. Posle rata, suđeno mu je upravo za tekstove u “Obnovi”. Kao narodni neprijatelj bio je osuđen na 15 godina. Nakon pola izdržane kazne bio je pušten iz zatvora. Njegova imovina je kompletno konfiskovana što podrazumeva zbirke, kuću i stan koji je imao u Beogradu. Umro je 1966. i do smrti je uglavnom pisao romane, a prevodio je i knjige sa engleskog na srpski. Knjiga “Siluete starog Beograda” je posthumno objavljena 1971. To je neizostavni udžbenik svim istraživačima nacionalne istorije 19.veka, retko je ko nije koristio i citirio.
U rodnom Smederevu on je bio zaboravljena ličnost, ali su njegovi fondovi čekali da im se posveti vreme. Objavljivan je deo po deo. Posao na njegovoj duhovnoj rehabliticiji nije izostao i toga ima još mnogo. Distanciranjem od njegove političke uloge ne distanciramo se od njegovog duhovnog i kulturnog nasleđa zaveštanog Smederevu i čitavoj zemlji. Gotovo da ne postoji oblast koju krenemo da istražujemo, a da nam beleške Stojimirovića ne koriste i budu dragocen saveznik u proučavanju. Njegova uloga je nesporna. On je bio tipičan predstavnik intelektualne elite vremena u kome je živeo, karakterističnog po tome da ljudi vode dnevnik, da imaju kolekcije umetnina, da pišu. Naš je cilj da u budućnosti njegova dela saberemo na jednom mestu. Nadam se da ćemo to moći i da ostvarimo – poručila je mr Snežana Cvetković.
Arhivista Neda Mirić je, za potrebe izrade foto – monografije radila na sređivanju zbirke fotografija. Taj posao je osim tehničke obrade, zahtevao istraživački rad, trebalo je identifikovati prostore, osobe, događaje, sve to sistematizovati.
U arhivu se čuva 15 kutija građe ličnog fonda Milana Jovanovića Stojimirovića. Najznačajniji deo je zbirka fotografija, tu su još njegova korenspondencija, zatim štampa, isečci iz novina, lične zabeleške; Fotografije su nastale u periodu od 1900. do 1942. Te 742 fotografije nama oslikavaju politički, kulturni i društveni život ne samo Kraljevine, već i Evrope jer je on posećivao mnoge gradove tokom diplomatskih misija. Posebno bih istakla tematske celine, odnosno, imamo portrete, zatim dinastiju Karađorđević, tu je i grupa fotografija poznatih, tada aktuelnih političara, svetskih ličnosti koje borave u Kraljevini ili koje Milan sreće na svojim misijama, a jedna celina je sa proputovanja. Ovo je neiscrpni izvor. I ima materijala za dobrih deset izložbi. Izložbena postavaka u Istorijskom arhivu prati koncepciju foto – monografije, zajedno čine celinu – kaže Neda Mirić.
Sve što je Milan za sobom ostavio, uvek je neiscrpan izvor. Osim pomenutog, pažnju kolektiva Istorijskog arhiva, tokom sređivanja građe, privukla je i njegova dragocena korespondencija, koja je bila posebno dinamična kada je reč o dopisivanju sa bratom Ivom. Ono što je među tim redovima zabeleženo, moglo bi da baci novo svetlo na mnoge događaje i tim rukopisima se svakako treba posvetiti u narednom periodu, zaključuju dr Danijela Milošević i Neda Mirić.
SDCafe.rs
foto: K.Đelbabin / SDCafe.rs