Home InfoDruštvo Mač skovan posle pola milenijuma

Mač skovan posle pola milenijuma

by redakcija

Kovačka vatra srpskog mačara, kovača ubojnih oštrica, prvi put posle više od pola milenijuma gori u Smederevu, poslednjoj prestonici srednjovekovne Srbije. Drevni zanat kovanja mačeva pre 15 godina počeo je da obnavlja Željko Pantić. Danas je on evropski poznat maestro vatre i čelika koji vlada magijom tradicionalnih tehnologija od vikinških do japanskih. 

You Might Be Interested In

Reporteri "Novosti" su prisustvovali poseti predstavnika jedne srednjoevropske ambasade koji su potegli put iz Beograda da bi od maestra naručili primerak viteškog oružja iskovan na drevni način.

– Mač je jedini predmet napravljen ljudskom rukom koji je zatim ušao u ljudsku svest kao arhetipski simbol – ističe Pantić. – Mač je jedino oružje koje je posmatrano kao živo biće. Oni su dobijali imena i karakteristike, pripisivana su im natprirodna svojstva. Istorija sveta je istorija mača, njime se inaugurisalo i raščinjavalo. Mač je bio statusni i magijski simbol.

Mnogo je simbolike i u tome što je prva moderna mačarska radionica proradila u gradu despota Đurđa, baš tamo gde je iskovan zadnji srpski mač 1459. kad su Osmanlije osvojile tvrđavu.

– Turci su zabranili rad mačarima da se buntovni srpski narod ne bi naoružavao – pričao nam je Pantić pažljivo posmatrajući boju čelika budućeg jatagana zaronjenog u posudu s užarenim koksom. – Srbi su pobedili Osmanlije i to njihovim oštricama, jataganima.

Slikar Paja Jovanović ostavio je svedočanstvo da su se Srbi odmalena učili mačevanju na slici "Čas mačevanja".

 

– Reč je o predstavi realne obuke zbog koje su srpski hajduci bili strah i trepet za turske konjanike – objašnjava Pantić. – Jedan jatagan su odupirali o mišicu i zaustavljali konja u napadu, drugim odbijali udarac sablje i obarali turskog jahača. Za to su bila neophodna vrhunska veština i sečiva.

Maestro je prekinuo predavanje čim je iskusnim okom uočio nijansu narandžastog usijanja čelika koja pokazuje da je pravo vreme za kovanje. Stavio je budući jatagan na nakovanj i preciznim i ujednačenim udarcima teškog čekića počeo da vaja metal. Na površinu užarenog čelika izbile su mrlje nečistoća koje su udarci izbili iz strukture metala. Ovaj postupak mačar mora da ponavlja nebrojeno puta da bi dobio vrhunsko sečivo.

– Čelik je čudesan materijal kome kovanjem na određenoj temperaturi menjamo mikrosastav, do nivoa kristalne rešetke – objašnjava Pantić. – Dodavanjem legirajućih elemenata u količinama manjim od procenta suštinski menjamo osobine čelika. Danas to znamo. Ali nije jasno kako su sve to znali i stari mačari, čije oružje pokazuje da su savršeno kontrolisali tehnološke procese.

Kovanje mačeva bilo je tajanstvena veština, a tajne zanata su prenošene u obliku legendi i alhemijskih formula, koje su u stvari šifrovane tehnološke recepture. Na primer, čuveno kaljenje u krvi nije služilo da u mač usisa dušu hrabrog neprijatelja već da hemoglobin veže štetni sumpor iz čelika. Kaljenjem u prahu od kostiju čelik se legirao fosforom. Kalilo se i u neviteškim materijama, kao što su konjski urin ili kravlja balega, zbog velike količine korisnih nitrata.

– Mač je tehnološki veoma složen proizvod, čije jezgro mora da bude elastično i žilavo, a ivica vrlo tvrda zbog oštrenja – objašnjava Pantić. – Bile su mi potrebne godine istraživanja i prakse da bih otkrio kako su stari majstori to rešavali.

Sagovornik "Novosti" je otkrio da su stari mačari pravili jezgro mača od snopova elastičnih čeličnih šipčica, a zatim dodavali spoljni tvrdi deo.

Mnoge tajne starih tehnika otkrio sam zahvaljujući arheologu Marku Aleksiću. – Sad zajednički pripremamo poduhvat iskivanja mača cara Dušana, odnosno oružja kakvo su čuveni srpski oklopnici koristili u njegovo vreme. Nadamo se da ćemo otkriti tajnu oružja koje je koristio Dušan, poznati ratnik i učesnik bitaka.

 

ORUŽJE BEZ GREŠKE

Mačar priznaje da je drevna znanja sticao delimično iz literature a mnogo više iz iskustva, o čemu svedoče nedovršeni mačevi poređani duž zida radionice. Greške na njima su laiku nevidljive, ali ne i majstoru.

– Podsećaju me da moram da budem pažljiv jer ne pravim mačeve za ukras – kaže Pantić. – Moji mačevi su oružje, napravljeni tako da bi mogli da se koriste na srednjovekovnom bojnom polju.

Smederevski mačar savladao je i izradu najsloženijeg proizvoda srednjovekovnog oružarstva, vikinškog mača. U njegovom jezgru bile su na poseban način upletene tanke šipke čelika koje su mu davale izuzetnu elastičnost.

Boris Subašić

Izvor: Večernje novosti

Slične vesti

Leave a Comment

error: Sadržaj je zaštićen !!