Lunjevac je selo koje je, kao zasebno mesto pod okriljem tada opštine smederevske, bilo tek od sredine 20. veka.
Poznato je naširoko pre svega po svojoj šumi koja je ostala kao podsetnik na vremena kada je čitav taj prostor bio pod stablima hrasta koja su raskrčena kako bi se formirao zaseok.
Mala, ali dovoljna udaljenost od glavnog puta kao i prostor u kome, okruženi prirodom žive meštani, učinila je Lunjevac mestom čistog vazduha i voća po kome je prepoznatljivo.
Ovde radi i jedna fabrika, što nije tako čest primer u smederevskom kraju, ali suprotno onome što bi se moglo očekivati, malo je meštana tu našlo zaposlenje. Rezultati popisa iz 2022. beleže da Lunjevac ima oko 430 stanovnika.
Lunjevac je malo mesto, 18 km udaljeno od Smedereva. Poznato je od 1946. godine, nastao je kao zaseok sela Selevca, tada je pripadao opštini Azanja, a tek 18 godina kasnije pripda Smederevu. Ima oko 500 stanovnika.
Pretežno je prosek godina 45. Poslednjih godina je populacija vidno podmlađena, ima dece, a meštani se bave poljoprivredom, uglavnom je reč o proizvodnji jabuke, breskve, kasije i šljive. Snalaze se za plasman, ali u većini slučajeva je to proizvodnja za sopstvene potrebe.
Naše selo je poznato po svežem vazduhu i jako lepoj prirodi. I naravno, po Lunjevačkoj šumi koja je najveća u Smederevu. Prostire se na površini od 30 hektara, od čega 27 hektara cera i tri hektara hrasta. U Lunjevačkoj šumi je spomenik jedinstven u Srbiji, jedini spomenik seljaku – palom borcu. Sada baš nije u najboljem izdanju jer je pre dve godine bilo na udaru huligana, tada je prilično oštećen – kaže Miloš Radojković predsednik Saveta mesne zajednice Lunjavac i ovdašnjeg kulturno – umetničkog društva.
Šuma je i mesto priređivanja događaja. Pored spomenika je betonski plato, sve u svemu, prostor je idealan za različite događaje. Tu se održavaju neke od manifestacija, poput Lunjevačkog prela koje se priređuje oko Vidovdana, a ima i sportskih dešavanja:
Airsoft klub Smederevo pravi turnir u samoj šumi, koriste taj prostor, uvek naprave nešto humanitarnog karaktera. Dolaze nam tada učesnici iz cele Srbije, Rumunije, Mađarske, bilo je ove godine više od 200 učesnika. Naravno, mesna zajednica i meštani su uvek tu da pomognu jer tako nešto je veoma reprezentativno za naše selo.
Što se Prela tiče, to izgleda jako lepo. Imali smo, nedavno u okviru manifestacije Miholjski susreti sela nekoliko programa. Generalno, kod nas i selima po Smederevu, nema mnogo dešavanja, ovde smo organizovali Miholjske susrete sela, bili smo domaćini, a imali smo nastupe četiri kulturno umetnička društva koji su bili gosti.
Lepo je bilo, inače Lunjevac u tim susretima već dve godine osvaja drugo mesto, a pripadamo kategoriji mesta do 1000 stanovnika. Bilo je mnogo dece i meštana koji su jedva čekali da bude bilo kakvo dešavanje u samom selu – napominje Radojković.
On je ujedno i rukovodilac KUD-a koji je na njegovu ideju osnovan 2017. godine. U početku je bilo mnogo članova. Za prvih godinu dana, folklorici iz Lunjevca su imali čak 50 nastupa u državi, a išli su i na grčku turneju i tamo proveli pet dana.
Ali smena generacija, njihov odlazak na školovanje ili druge životne puteve, učinili su svoje. Kulturno umetničko društvo je imalo omladinski i prvi ansambl, ali uz sve pomenuto, epidemija je dodatno zakomplikovala situaciju
Deca su se našla u drugim aktivnostima, nismo dugo imali nastupe ni putovanja. Sad je to već borba za opstanak društva, sve manje i manje ima dešavanja u vezi sa KUD –om, ali nastojimo da ponovo pokrenemo aktivniji rad. Manifestacijom Miholjski susreti smo pobudili želju kod dece da dođu ponovo, da uživamo u igri svi zajedno. Svakako, motivacija im je druženje i putovanje, ali je važno da ih kroz kulturno umetničko društvo odvojimo od računara i telefona, da imaju neku aktivnost.
Prostor za rad imaju, Dom kulture im je na raspolaganju. Takođe, pored KUD-a, u selu postoji i Udruženje žena Lunjevac takođe iz 2017. godine. Njihove članice prate KUD u svim aktivnostima i bez njihove i pomoći roditelja, teško bi to funkcionisalo, dodaje naš sagovornik.
FK je takođe osnovan 1946. i trenutno se takmiči u Podunavskoj okružnoj ligi. Aktivni su i lovci, kojih trenutno ima 11 u udruženju, a ranijih godina sekcija je okupljala i po 40 članova.
Osnovna škola ima osam đaka i tri predškolca. Posle četvrtog razreda, đaci školovanje nastavljaju u Kolarima. Lunjevac ima ambulantu koja radi jednom nedeljno.
Osim uobičajenih infrastrukturnih ulaganja, predsednik Saveta MZ napominje i da bi bilo dobro obezbediti hladnjače za voćarske proizvode. Uz to, njegova zamisao je bila da se potrude kako bi u selo došao još neki investitor a sve u cilju da se proizvođačima olakša da izvoze svoju robu.
O tome kako je selo dobilo naziv postoje dve teorije. Po jednoj, reč je o legendi da je čovek koji se tu prvi naselio dugo lutao ili lunjao pa kada se konačno skućio mesto je dobilo ime Lunjevac. Po drugoj, možda I verovatnijoj, selu su naziv zapravo dale ptice grabljivice – lunje. U svakom slučaju, tu danas žive vredni ljudi koji sebe opisuju kao dobre domaćine i odlične komšije.
Selo je mlado pa samim tim i njegova prošlost, ali svi oni ispisuju ono što će biti istorija za naredna pokolenja.
Pogledajte video o selu Lunjevac.
* Projekat Naše selo-naši ljudi je sufinansiran iz budžeta Grada Smedereva.
Stavovi izneti u medijskom sadržaju ne izražavaju stavove sufinansijera.
1 comment
Jedino selo u Srbiji u kojem je pobedila lista „Srbija protiv nasilja“ sa više od 40% dobijenih glasova.
Srpska napredna stranka dobila je nešto više od 25%.
To je ono po čemu je Lunjevac izuzetan. O tome treba pisati.
Posebni ljudi…
Mnogi, zbog toga, ovo selo duhovito nazivaju „Pojas Gaze“…