U Gimnaziji Smederevo sinoć je u do poslednjeg mesta ispunjenoj sali, održano predavanje o klimatskim promenama. Povoda ima na pretek, a neke od njih objasnio je profesor ove škole, Bojan Karić obrativši se na početku tribine.
Prošla godina je od 1850. najtoplija na našoj planeti, poslednja najtoplija bila je 2016. Međutim, sada, 2024. takoreći već na početku, imamo dva rekorda. Prvi je mesec januar. Odnosno, 18. januara u Loznici je izmerena temperatura od 21,5 stepeni, a u Beogradu 18,9.
Drugi je rekord zabeležen u februaru. Taj mesec je imao prosečnu temperaturu u Srbiji od 8,1 stepena što je od referentne vrednosti od 6,3 znatno toplije. Ali, Beograd je imao sa 11,2 prosečne temperature čak 7,4 više od te referentne vrednosti.
Februar je deveti uzastopno rekordni mesec na planeti. Praktično, od juna do februara svi meseci su sada rekordno najtopliji. Eto, to je razlog zbog čega smo večeras ovde.
Planeta je sve toplija, ali naš region i Srbija se brže zagrevaju nego čitava planeta. Danas mi iz Gimnazije treba da pošaljemo poruku da se globalno zagrevanje i klimatske promene tiču svih nas, da moramo odmah smanjiti gasove staklene bašte.
Moramo da razmišljamo o čistom vazduhu, o održivosti planete za buduće generacije koje dolaze – kazao je Karić. Da bi sve to učenicima bila predstavljeno na pravi način, u pomoć je pozvan profesor Fizičkog fakulteta i klimatolog sa Instituta za meteoroligu, dr Vladimir Đurđević.
On je našim gimnazijalicima govorio o temi o kojoj se, kako je kazao, u javnosti uglavnom ne priča na dovoljno ozbiljan način, bar ne koliko bi trebalo.
U nameri da im pomogne da shvate kako je do klimatskih promena došlo, dr Đurđević ih je „poveo u šetnju“ kroz meteorološke prilike u poslednja dva milenijuma.
O tome kakvo je vreme bilo pre više vekova svedoče tragovi u prirodi, a najčešći izvor podataka je drveće jer pruža informacije o tome da li je godina bila topla ili hladna, sušna ili kišovita…
Na planeti, kako je objasnio, godišnje oko 40 000 meteoroloških stanica prikuplja podatke o klimatskim uslovima kojima se određuje prosečna godišnja temperatura. Pre oko 150 godina, ta tepmeratura Zemlje bila je 14 stepeni. Sada je ona za jedan do dva stepena viša. Laiku, ovo možda ne zvuči kao pretnja, ali za klimatologa, to je veliki presedan.
Zašto je tako bitan „samo jedan stepen“ objasnio je odmah u nastavku profesor Đurđević.
Ako je od tokom dva milienijuma, postojao jedan manje – više sličan obrazac, a onda se uočavaju promene od pre 140 godina, a naročito od sredine 20.veka pa na dalje, jasno je da odgovor leži u pojačanoj aktivnosti čoveka.
Mi zapravo samo želimo komfor, sve više komfora. Da bismo ga obezbedili, iz godine u godinu nam treba i više energije. Otuda efekat steklene bašte raste, kao i količina ugljendioksida koji emitujemo u atmosferu.
Ako pogledamo period od dva milenijuma, znamo da je biljni svet „podešen“ po određenim parametrima koji su se promenili, zato sada neke procvetaju u februaru. Mi smo za izuzetno kratko vreme, tim porastom od jednog stepena drastično uticali na ono što je prethodno bilo određeno.
U Japanu, datum cvetanja trešnje beleže od 812. godine naše ere. Tada su trešnje cvetale oko 20. aprila. Vremenom se ta granica pomerala pa je poslednji datum iz 2021. godine – 26.mart.
Evidentan je i enorman rast šumskih požara jer je priroda bila prilagođena drugačijim uslovima. Tu su i jače suše, duži toplotni talasi, jače oluje i nepogode, rizici od poplava zbog tih „pomeranja“ – ističe profesor Đurđević.
Svemu tome treba dodati i efekat međugeneracijske nepravde – to znači da će posledice našeg delovanja osetiti naši potomci. Da povećanje temperature na Zemlji ne potiče od Sunca, već od nas, ustanovio je još 1896. švedski naučnik.
Utvrdio je da ljudi sagorevaju previše uglja i da to utiče na prosečne temperature. Ujedno je i predvideo je da će se ona povećati, ali nije mogao ni da pretpostavi da će to ići brže nego što je on proračunao.
Jer, on se vodio tadašnjim parametrima, a čovenačnstvo je posle toga mnogo više zahtevalo sve veći, pomenuti komfor.
Dakle, ljudska potreba za što lagodnijim životom i napredak tehnologija koje nam omogućavaju da živimo lakše, a na štetu resursa, stvarni su uzroci klimatskih promena, ne priroda sama po sebi. To istovremeno znači da je čovek uzrok, ali i rešenje.