Vest o padu Smedereva, koje je bilo svojevrsni „hrišćanski bedem“ daljem širenju Osmanlija, odjeknula je širom zapadnog dela Evrope.
Papa Pije II, kako svedoče izvori, zapisao je da ne može da prežali „zao čin“ bosanskog kralja kojim je on „skupo prodao Smederevo“.
A kako je uopšte došlo do toga da od tolikih Đurđevih potomaka, tačku na sva prethodna odolevanja turskim pokušajima da osvoje grad, stavi Stefan Tomašević, sin bosanskog kralja?
Događaji su brojni, zapleteni i uglavnom tragični, a nizali su se velikom brzinom nakon Đurđeve smrti. Podsećamo, on je imao trojicu sinova, mogućih naslednika despotske titule – Grgura, Stefana i Lazara.
Nakon očeve smrti, po Đurđevoj odluci koju je doneo još za života, zemljom vlada najmlađi sin, Lazar. Međutim, nedugo potom dolazi do velikog razdora na dvoru.
Lazar i njegova žena bili su suprotstavljeni Jerini, njenom bratu Tomi i Grguru, najstarijem živom Đurđevom sinu.
Zbog toga su oni pobegli iz grada. Nema zvaničnih potvrda ali postoji pretpostavka da je Lazar, našavši je skrivenu u Rudniku, majku tada i otrovao. Ne zna se šta se tačno dogodilo, tek Jerina, 2.maja 1457. više nije bila živa.
Kako se navodi u „Spomenici“ povodom 500 godina od izgradnje tvrđave, letopisi beleže da su posle toga Grgur, Mara i njihov ujak Toma prebegli sultanu Mehmedu jer im je život bio u opasnosti.
Međutim, već u januaru sledeće, odnosno 1428. godine, Lazar umire. Nije imao sina, već tri ćerke. Obrazovano je trojno vladarsko namesništvo u kome su bili Lazarov oslepljeni brat Stefan, despotica Jelena – Lazarova udovica i veliki vojvoda Lazarev Mihajlo Anđelović, privržen Turskoj.
Despotica Jelena se, po svoj prilici nije mirila sa tim da zbog toga što nema muških naslednika, njene i Lazarove kćerke ostanu po strani. Zato je nameravala da uda najstariju ćerku i njenog muža postavi za vladara u Smederevu. Da bi to ostvarila, prvo je iz državne uprave odstranila Mihajla Anđelovića – bačen je u tamnicu.
Od aprila 1458. do marta 1459. godine vladaju Stefan, sin despota Đurđa i Jelena, žena preminulog despota Lazara. A onda je i slepog devera, despota Stefana, lišila vlasti. Ono što će uslediti bio je početak brzog kraja poslednje srpske srednjevekovne prestonice.
Despot je tada postao verenik Jelenine i Lazareve ćerke Jelene koja je prešla u katoličanstvo i dobila ime Marija. To je bilo potrebno kako bi uopšte bio moguć brak između nje i Stefana Tomaševića, sina bosanskog kralja Tomaša, koji je račune polagao Ugarskoj, a koja je taj brak i njegovo preuzimanje vlasti u Smederevu prethodno odobrila.
Te vesti, uzburkale su Portu i očekivano je usledila reakcija sultana Mehmeda II. On je po treći put krenuo na Smederevo i grad opkolio velikom vojskom.
Pošto je ugarska posada koja je Tomaševića proglasila despotom bila mala, nije bilo ni mogućnosti da se pruži bilo kakav otpor ili pokuša odbrana Smedereva. Stric novog despota Radivoj, pregovarao je sa Turcima o predaji grada.
Uz nagodbu da im se zauzvrat omogući bezbedan odlazak iz grada gde god budu hteli, despotica Jelena, sa zetom novopostavljenim despotom i ćerkama, u sredu, 20. juna 1459. Smederevo je predala bez borbe.
Inače, ni najstariji Đurđev sin nije dugo poživeo nakon događaja iz 1428. Zamonašio se, dobio ime German i preminuo naredne godine, one u kojoj je i Smederevo palo.
Bežeći iz prestonice koju su predali Turcima, poslednji srpski despot i njegova žena poneli su i mošti Svetog Luke koje je svojeveremeno za zaštitu grada otkupio Đurađ. Prodali su ih 1463. godine Mlecima.
Turskim osvajanjem Smedereva, ono je postalo sedište Smederevskog sandžaka, odnosno upravne jedinice Osmanskog carstva u kojoj su posle izbili ustanci, a koji je pogrešno nazvan „Beogradski pašaluk“.