Home InfoČitaoci pišu Jesen Smederevskih jeseni

Jesen Smederevskih jeseni

by Redakcija

Iako ovaj naslov može nekoga da asocira na distopijski kraj krajeva, ili loše da gore ne može biti, ipak nije tako; dovoljno je uporediti program našeg festivala grožđa sa onim cirkusom u Leskovcu koji je Jelena Karleuša krunisala. Ali, da i mi mnogo ne zaostajemo za njihovom kreativnošću, potrudio se Organizacioni odbor Smederevske jeseni. To nije slučaj samo ove godine, već se to odvajkada sistematski praktikovalo. (A, koga interesuje, može o našem mentalitetu i genetskom algoritmu zašto je sve ovako kako je, pronaći u članku „LSD fontana“ na istom ovom portalu SdCafe.rs)

You Might Be Interested In

Mlađi ne, a stariji sigurno pamte, kako je nekada tradicija poštovana. Povorka je kretala najčešće od Vinskog podruma, Karađorđevom ulicom nastavljala, da bi kod nekadašnje Pantazijevićeve apoteke zavijala ka Crkvi Sv. Đorđa. Otud je praćena svekolikim življem produžavala do Tvrđave, gde se održavala završna manifestacija, koja je trajala u ta doba i po sedam dana. Na priloženoj slici, kao jedan od učesnika bio je i moj otac krajem šezdesetih, zmajeviti junak na dvokolici.

Ko što nekad bejaše muljanje jedinstveno i za sva čula neponovljivo, kada zadignu suknjiče Smederevke mlađane u kaci vršnoj nadaleko poznate sorte Smederevka, a, sada, počev od Godominskog kraha, ostade samo muljanje, i talog iz prošlosti, kome kraja nema. Stoga, da ne bi bilo kao s početka da smo dospeli na kraj krajeva, hajde da učinimo nešto na vreme, a ne dockan kao po pitanju fontane.

Dakle, oni žele da nam podmetnu unapred dogovoreno rešenje za spomenik Despotu Đurđu Brankoviću, poslednjem srpskom srednjevekovnom vladaru, i najpoznatijem Smederevcu, po već viđenom principu glasanja. Naime, kao i za fontanu predlozi su bili javno izneti i navodno je svako mogao dati svoje mišljenje. Međutim, varka je u samoj prezentaciji, pošto je sve to osmišljeno čisto da se stekne lažan utisak demokratičnosti tj. da se iko drugi još pa pita.

Uzgred budi rečeno, njihove opcije su:

1) Na mestu „vinskog trga“ tj. u parkiću gde su burići!? Po meni, koji sam sigurno pozvaniji od mnogih laika, barem po stručnosti, ovaj predlog je neprihvatljiv zato što bi moralo da se sve drveće poseče.

Sledeća opcija se odnosi na prostor između fontane i nekadašnjeg „Peka“, iliti Majmunca na Korzou tj. smederevskoj promenadi. Ne ide, pobogu, Despota na Majmuncu, a i malo je degute da tolike prve ljubavi rođene na tom mestu se porede sa tamo nekima kao iz pesme „ … rodio se na Tuškancu…“ Tu je i čvorište svih mogućih instalacija, i ko da sve to dislocira sa sve trafo-stanicom, koja bi u slučaju postavljanja Despotu postamenta, bila odmah njemu do pojasa. A, i, ispalo bi da kopiramo prestonicu kiča i grad-tarapanu  zvani Skopje. (Opet, podsetiću na članak gde sam objasnio koje je moglo da bude univerzalno rešenje jednim potezom, a to je da kao u svim znamenitim gradovima spomenik bude centralna figura grandiozne fontane.)

E sada, pomenimo neke od predloga sugrađana sa te platforme na društvenim mrežama. Npr. Park tri heroja bi da uklone, kao da bi samo da ga se reše, ali, kuda bi onda narko-mladež imala svoj kutak za romantični trenutak. Mada, dolazimo do najčešćeg nonsensa – Tvrđave. Pre svega, ne može doći u obzir (takođe rečeno u gorepomenutom članku), zbog nepredvidljive perspektive i još nedorađene i kompletirane završne verzije Grada. Umesto da se zaposli čitavo Smederevo tako što bi izgradili unutar velikog grada Tvrđave srednjevekovni grad, ono zvrji i služi za šetanje pasa, a o atletskoj stazi bolje da ne govorimo. Svaki turist koji dođe, zapanjen odlazi kako to nije iskorišćeno ni na koji način. Dokaz je Mali grad, koji je oplemenjen tuđom rukom tj. scenografijom za potrebe serije, i već taj sadržaj daje svemu smisao. Jedan Golubac ili Ram sa onim jednim arom korisnog prostora daleko su ispred po ponudi… Zbog pametnjakovića koji će se sigurno javiti, dodajem još jedan propust, a pri tom ne mislim na onaj ispred Gimnazije, jer bi oni navalili čak i na Nušića ispred Centra za kulturu, ili onaj skver u Đušinoj… A, možda bi da izmestimo repetitor sa sve opremom, pa da ga nakalemimo na Karađorđevo brdo kao Kolosa sa Rodosa ili Isusa u Riju, i da se vidi sve do Pešte… Da ne bude da i ja nemam poneku nebulozu, evo jedne, između Pošte i Danubijusa na mestu onog toliko neprimetnog parkića, a opet u centru grada. Međutim, slutim da bi moja sugestija prošla kao i prethodna po pitanju fontane, i problem se sam nameće šta će i kud će s onim poluobrađenim stećcima bez ikakve umetničke vrednosti. Svaka vlast voli sama sebi svoj spomenik da digne. A, da je Marina bila na vreme završena, mogla je doći u obzir pozicija spomenika gotovo idealna. Na žalost, ona nije ni u perspektivi, a da jeste, iz Ulice Kralja Petra bi se direktno izbijalo na spomenik Despotu, i odatle lagano upotpunjavao šetališni potez između centra, Tvrđave i Dunavskog keja. Uprkos tome, ne bih ja lako otpisivao tu lokaciju…

Samim tim, što nijedno od ovih navedenih rešenja nisu realna, protivu sam ponuđenih opcija i konačnog odabira, bez moje zamisli. Elem, nema ko ne zna za Gvozdenka. Apropo Smederevske jeseni i svečane ceremonije, koja je i započinjala nedaleko, zar ne bi bilo najprikladnije da se na špicu saobraćajne ade, gde je još uvek Gvozdenko, umesto njega, postavi fundament velikoga Đurđa. Ko je veći simbol grada, ko će bolje pozdravljati dobrodošlicom na ulazu u nekada prestoni grad? U tom slučaju ne bi bilo nikakvih infrastrukturnih prepreka, a i vajar bi imao potpunu slobodu proporcija radi. Ali, ne treba i ne sme se birati vajar kao u slučaju fontane, već, regularno i javnim konkursom, koji ima svoje propise, a ne da se kobajagi svak pita preko lako štelujućih virtuelnih anketa, i dobijemo kakav zbudženi menhir ili Limenka iz Čarobnjaka iz Oza. (Pitanje se još jedno logično nameće, a zašto ne bi pored Đurađa bila i Jerina!?) Ti isti sveznajući emotivci i pato-nostalgičari, mogu gvozdenka da naprte na trocikl i odnesu ispred prve kapije stare Železare ili poslednje nove Železare (na ulazu iz Ralje), Autobuske stanice, Sartidovog stadiona ili u svoju avliju, a može i u garažu na delove, ko pa brani. Moderno doba nalaže i obavezno selfiranje ispred tako značajnih spomenika. I za to imamo rešenje. Šta je problem lokalnoj samoupravi da namala dva pešačka prelaza iliti zebre s jedne i sa druge strane budućeg postamenta.

Ako se malo prizovemo u pamet, kako je uopšte i nastala sva zbrka, Maršal je neizbežan. Njegov sprachfehler i dovede Smederevo gde je sad. Umesto gRožđa kada je uzviknuo gVožđa, ništa neće biti kao što je bilo. Eto prilike da se objasni i priložena slika Nagrade, koju je moj pradeda dobio lično od Kralja Aleksandra za najbolje grožđe 1933. u regionu, ali, ovog puta nije bio šprahfeler, nego iz zavisti (a bila je tu, bogme, i Kraljica), i namerno mu promenio slovo u prezimenu iz Jevtić u Jeftić, jer je moju lozu odvajkada bio glas da im brci nikad nisu spadali, i to za razliku od Salvadora Dalija, koji je morao svakog jutra da ih fitilji voskom, moj je pradeda svoj brk šiljio samo bagremovim medom odozgo sa Zlatnog brda to jest Mons Aureusa.


Branislav Jevtić

foto: privatna arhiva

 

Slične vesti

2 comments

Ljuba 01.09.2022 - 21:24

Poznato je da oni koji znaju malo veruju da znaju mnogo, a oni koji znaju mnogo znaju da ne znaju mnogo više. Ima i onih koji ne znaju ništa, ali su ubeđeni da znaju sve. Ova treća grupa, de facto, obično donosi odluke. Ponekad se krije iza kakve komisije sumnjivog morala ili znanja.

Reply

Leave a Comment

error: Sadržaj je zaštićen !!