Home InfoNaše priče Dunavski ribarski čamci u Smederevu

Dunavski ribarski čamci u Smederevu

by redakcija

Smederevo, kao grad sa okolinom, imao je izvanredne prirodne uslove za ribarenje. To su na dohvat ruke bili Dunav, Jezava, Morava, Kanal Dunav-Tisa-Dunav, Provala, bare na Adi i mnoge druge bare i veštačka jezera. Takav prirodni potencijal za bavljenje ribolovom nudio je mnogim ljudima mogućnost prehranjivanja svojih porodica, a bavljenje tim zanatom, obezbeđivanje hrane za široke narodne mase.

Mnogi su se ribolovom bavili samostalno, ali su se, zbog težine i potrebe sve većeg ulova, udruživali ili uključivali članove svojih porodica: braću, sestre, svoju i tuđu odrasliju decu. I tako je odmah nakon završetka II Svetskog rata Narodni Odbor Opštine Smederevo 1948. godine doneo odluku o osnivanju Smederevske Ribarske Radne Zadruge. Cilj je bio da se odmah uposli dosta ljudi, kako bi se stanovništvu obezbedilo dovoljno kvalitetne, a jeftine hrane. U Ribarsku Zadrugu ušli su svi oni ribari, koji su se inače bavili ribarenjem, ali i drugi ljudi koji su sebe videli kao ribare.


Veliki kej i Štek u drugoj polovini 50-tih godina                                                                          

U ranim 60-tim godinama naša država Jugoslavija ušla je u veliku izgradnju i industrijalizaciju zemlje. Izgrađene su mnoge fabrike, novi kombinati, energetska postrojenja, tako da je veći broj ljudi našao posao u tim delovima privrede, pa je ribarstvo sve više slabilo. I, kako je ribarstvo slabilo, što zbog toga što su mnogi ribari ostareli, a novi nisu došli, što zbog slabije organizovanosti nego kod drugih zanatlija, tek Ribarska Zadruga u Smederevu od 1965. godine prestala je sa radom. Tačnije prestala je da postoji.

Naravno, ni privredni ribolov (ribari-alasi), ni sporstski ribolov (pecaroši) nisu prestali da postaoje, već naprotiv; sa porastom društvevog i ličnog standarda i sa pojavom povoljnih kreditnih uslova, mnogi ljudi su, u želeji povratka majci prirodi i manjoj materijalnoj koristi, pravili ili kupovali kvalitetne čamce i nabavljali pored  „Pente“, i  bolje vanbrodske motore : Mercury, Yamaha, Johnson i dr.

Čamac kao potreba

Čamac je otvoreni ili poluzatvoreni plovni objekat koritastog oblika i manjih dimenzija. Može sa pokretati uz pomoć ljudske snage, vetra ili mehaničke snage. Inače, ime čamac potiče od turske reči čam, što je naziv za drvo jele. Ponekad se čamcima, pogotovu u vojnoj mornarici, nazivaju brodovi pokriveni palubom, pa i manji brodovi, koji se upotrebljavaju za posebne namene, na primer patrolni, torpedni i drugi čamci. Prema vodi u kojoj plove, čamci se dele na rečne, jezerske i morske. Prema vrsti pogona razlikuju se: čamci koji se pokreću ljudskom snagom uz pomoć vesla, lopatice ili motke, čamci na jedra i čamci sa mehaničkim pogonom. Prema upotrebi čamci se dele na: čamce u vojnoj mornarici, čamce na trgovačkim brodovima, lučke čamce, ribarske čamce, sportske čamce, čamce za obalsko spasavanje, i brze trkačke čamce.

Smederevski ribari su, u prvo vreme, radili sa drvenim čamcima, a pokretali su ih zavoznim veslima i krmicama.

                                 

Čamac – Sastavni delovi: 1-Prdenja glava, 2-Zadnaja glava, 3-Rebra, 4-Patos, 5-Banak, 6-Egije,
7-Lajsne, 8-Kaiševi, 9-Kolompe, 10-Sedište.

Nastanak i razvoj čamaca – Čun od debla 

Pored naziva čun, postoje i krajevi gde se on zove još i čunj. Čun je takođe, kao i korab i lađa, vrlo star naziv. Zanimljivo je da su se sva tri stara naziva za čamce sačuvala to ime, koji nije duži od 5 m, širi od 70 cm, i dublji od 50 cm, već prema potrebi.

U čun stane zapravo samo jedna osoba, a kad u njega sednu dva čoveka, viri samo još dva prsta iz vode. Čunovima se služe ribari da se voze u bare i močvare, polažu i kontrolišu mreže i bubnjeve, da se voze za  građu, drva itd., a brži su od velikih čamca, jer su mnogo manji i šiljastiji. Naravno, ribari koriste čunove i u Dunavu kada se radi pojedinačno i sa određenim manjim alatima.

Čun od debla, star par hiljade godina, Eksponat u smederevskom Muzeju

Čunovi  se  prave za bare i močvare, u kojima je puno rastinja ; busenasti šaš, trska, rogoz i gustiš , kroz koje oni mogu lako da se provuku svojim šiljcima. Po obliku i primeni postoje su „muški”, „ženski“ i mešoviti čunovi.

                                 Čun muški                                                          Čun ženski

Čun od dasaka

Čun od dasaka, kako samo ime kaže, izrađuje se od dasaka, nešto je duži, širi i dublji. Po sredini dužine je širi, a krajevi su mu suženi, pri čemu prednji kraj nešto više. Za vožnju čuna koristi se samo jedno veslo.

Čun og dasaka                            Čun og dasaka sa krmicom

Šiklja (čiklja)

Šiklja (čiklja) je najtipičnija vrsta čamaca za ribolov na Dunavu, Savi i Moravi. Šiklja ima  prednju i zanju glavu, dno ili taban i bočne strane. Prednja glava je obično nešto manja od zadnje. Na tabanu i na bočnim staranama radi povezivanja i učvršćivanja ugrađene su 4-6 komada egija. Bočne strane, koje su kod šiklje iz tabana ukošene na gore i u širinu, na svom gornjem delu imaju postavljene lajsne do 10 cm širine, koje se u ribarskom žargonu zovu kajiševi. Šiklja se izrađuje u dužini do 7m, u širini u tabanu do 120 cm, a u gornoj ivici do 140 cm. Na gornjim ivicama postavljene su kolompe za postavljanje vesala, a  takođe i prednje i zadnje sedište. U nastavku sedišta nalaze se pregrade, koje su nekad i pokrivene.

Šiklja, ili čiklja

Fišerski čamac

Fišerski čamac, odn. Laptaš je čamac karakterističnog oblika i dimenzija. Kod njih su zadnja i prednja glava jako sužene uz znatno izdignute stranice. To je veliki čamac koji se koristi za rad mrežom alovom – laptašem, pa se zbog toga i nazva i čamac-laptaš. Obzirom da je osmišljen i da se izrađuje u Apatinu ovaj Fišerski čamac zove se još i Apatinski čamac. Dimenzije Apaniskih čamaca su: dužin do 7m, širina u tabanu do 130 cm, u gornjem delu do 15 cm, a vidna bočno straniac do 60 cm. Čamci se izrađuju od hrastovih, jelovih dasaka ili dasaka od smreke u debljini do 25mm.

Fišerski čamac naziva se još i Laptaš  

Vesla i Krmice

Veslo je poluga kojom se sila veslača pernosi na vodu i time pokreće čamac. Vesla u paru, u principu, koriste se kao jedan od načina za brzo i efikasmo pokretanje čamaca i manjih brodica. Vesla su se nekada koristila za ribolov i pokretanje ratnih brodova, a danas se uglavnom koriste u veslačkom sportu, ali i u druge namene, kao što je rekreacija i druge.

Tradicionalno vesla su kompletno bila izrađena od drveta. Međutim, od kraja 80-tih godina XX veka počinju da se upotrebljavaju veštački materijali, uglavnom karbon, za sportaska vesla.

Sportska vesla se sastoje od ručke, prstena, tela vesla i lopate. Ručka je deo vesla za koje veslač drži veslo, dok je lopata deo vesla koji ulazi u vodu i preko nje se prenosi sila na vodu. Građa vesla je takva da ono bude što lakše, ali ipak dovoljno čvrsto da prenese silu veslača na vodu.

Veslo     

Vesla i Krmice ribari koriste za pokretanje čamaca. Izrađena su uglavnom od drveta, a u novije vreme mogu se videti i od aluminijuma. U praksi su poznata velika vesla, koja ribari najčešće nazivaju  zavozna vesla, i krmanoška vesla koja se u ribarskom žargonu zovu krmice. Zavozna vesla na čamcu se oslanjaju u bočne strane u kolompe sa klinom ili viljuškom. Vezu vesla, kolompe i klina ostvaruje „gužvo“ – prsten ispleten od debljeg kudeljnog kanapa. Krmica na svom gornjem delu ima poprečno postavljenu dršku, koja se u ribarskom žargonu zove „babka“.


Krmica

Ispolac

Ispolac je drvena kašika koja služi za izbacivanje vode iz čamca. On takođe, služi  ribarima i za ubacivanje vode na ulovljenu ribu, koja se nalazi u čamcu.


Ispolac 

Jedek ili cam

Jedek ili cam je kanap u dužini oko 50 m, koji je služio ribarima da vuku čamac duž obale, dok ne dođu do mesta odredšta ili meta za ribolov. Jedek je obično vukao jedan ribar prebacivanjem ama preko ramena, a na drugom kraju je bio privezan čamac sa posadom i potrebnim alatom i priborom za ribolov. Zavisno od konfiguracije rečne obale i dužine puta koji se trebao prelaziti, jedek su vukla i po 2 ribara, ili na smenu, jedan po jedan u dužini po 3 do 5 kilometara. Nastankom i pojavom vanbrodskog motora, kojeg su svi ribari nazivali „Penta“, prestalo se sa korišćenjem jedeka za vuču čamaca.


Jedak

Dolazak vanbrodkskih motora-„Penta“u Smederevo

Po priči starih smederevskih ribara, prvi vanbrodski motor u Smederevu, za vožnju čamca, neposredno pred II Svetski rat, nabavio je izvesni Josip Palaški, koji je bio izvrstan majstor i poslovođa u tadašnjem SARTID-u. To je je ustvari bio vanbrodski motor marke „Penta“, koji Josip Palaški koristio nakon oslobođenja pri odlaženju u ribolov.

Takođe, po sećanju starih smederevskih ribara, među prvima nakon II Svetskog rata, vanbrodske motore nabavili su i koristoli za ribolov Nikola Damjanović, zvani Nikola Pipac i Božidar Mirković, zvani Dreša. Pipac je kupio motor marke „Kalabroni“, jačine 3 KS (konjske snage), a Dreša je nabavio motor marke „Tanzani“, jačine 4 KS. Međutim, u ribarskom žargonu, bez obzira na nove marke i tipove, ribari su uvek govorili da imaju svoje „Pente“!


Vanbrodski motor –Penta                                         

Savremeni drveni čamci

Klasični drveni čamac, vekovnim iskustvom prilagođen je prilikama na Dunavu gde često duva snažna košava, kojoj on najuspešnije odoleva. Ribolov i pecanje iz ove drevne šajke bilo je pravo uživanje za meraklije koje vole vodu, riblju čorbu i ostala zadovoljstva koja pruža priobalje. Pomenute osobine ova lađica ima, uglavnom, zahvaljujući proporcijama. Zato su stari ribari naročito cenili pravi drveni čamac, koji je dugačak šest metara, koji je u stopalu na dnu širok jedan metar, i koji ima raspon između stranica iznad vode na vrhu, tačno jedan ipo metar.

Crtež klasičnog drvenog čamca

Najbolje drvo za izradu ribarskih čamaca je crvena vrba, a kao zamena može da posluži i čamovina. Od alatki se upotrebljavaju razne testere i testerice, renda, maklice, sekirice, čekići, keseri. Pramac, zadnjina i “egije” (jegije), koje obezbeđuju čvrstinu unutrašnjosti, predstavljaju kostur konstrukcije i izrađuju se od najtvrđeg drveta; obično hrasta ili duda. Posle preciznog krojenja i spajanja pravih dasaka, specijalnim metodom, uz pomoć balvana, lanaca i natega, podižu se prednji deo i zadnjina kako bi barka što lakše jezdila vodom ne gubeći stabilnost. Posle toga dolazi tesanje, fino zaptivanje (dihtovanje) i zaštita terisanjem, da bi drveni čamac bio spreman da se otisne niz vodu vođen rukom majstora.

Čamac koji su pravili smederevski kolari          Čamac kakve je pravio majstor Borivoje Vitić Bora Sosa

Međutim, pre toga moraju da se obave još neke finalne radnje. Fino zaptivanje je jedan pipljiv posao, ali na novom čamcu mora da se izvede. Između dasaka duboko se uvlači specijalna vrsta mahovine koja se, u dodiru sa vodom, postojano širi pa čamac besprekorno “zabrekne” ne propuštajući ni kap vode u korito. Tajnu pronalaženja ove specijalne biljke, nalik najfinijoj vunici, znaju samo upućeni, ali stare čamdžije i alasi, pomalo tajnovito, kažu da je ima isključivo u šumarcima Deliblatske peščare i to pod posebnim vrstama smrče.

Nakon uvlačenja ove mahovine u uzdužne spojeve dasaka, a radi njenog obezbeđenja od ispadanja, preko spojeva postavljaju se tanje lajsne, a preko njih ukivaju se oštri mali limeni učrvršćivači, u majstorskom žargobu zvani “engeči” (jengeči). Konačno drveni čamac se natapa terpentinom, a nakon određenog vremena on se premazuje (zaštićuje) terom, ili se farba u neku željenu boju.

Posle II Svetskog rata ribarima čamce su izrađivali uglavnom kolari, jer su oni tada imali i potreban materijal; rezanu građu, odnosno daske i potreban alat i pribor. Inače, osnovno posao tadašnjih kolara bio je izrada drvenih konjskih i volovskih kola, i naravno njihovo održavanje i popravljanje. Najpoznatiji „gradski“ kolari bili su: Živko kolar i Žika kolar. Prvi je imao radnju kod Ladne vode, a drugi na prostoru današnje Tehničke škole, pored tadašnje stare Jezave. Jedan od najpoznatijih majstora za izradu čamaca 50-tih i 60-tih godina XX veka bio je sin Žike kolara, Borivoje Vitić, kod starih smederevaca mnogo poznatiji kao Bora Sosa.

U 70-tim i u 80-tim godinama, izradi najlepših i najkvalitetnijih čamaca prišao je dipl. rudarski inženjer Petar Pera Lazarević. On je, na osnovu snimanja stanja u Apatinu i razgovora sa ribarima odnosno njihovih potreba i želja, inženjerskim pristupom načinio potrebne nacrte, a onda je u dvorištu svoje kuće u Karađorđevoj ulici br. 23, izrađivao čamce većini privrednih i sportskih ribolovca. Te i takve Petrove čamce mnogi su nazivali Apatinacima. Inače, Pera Lazarević je mnogim školskim generacijama poznat i kao izvrstan profesor u OŠ. dr Jovan Cvijić, i u Tehničkoj školi.

Onda se krajem 80-tih godina pročulo za lepe i kvalitetne čamce, koje je izrađivao Vladimir Babić u selu Provo na Savi kod Šapca, pa su onda dovoženi u Smederevo. To su bili čamci nešto modernijeg oblika, u vidu neke pegle, više prilagođeni vožnji sa vanbrodskim motorom, odnosno „Pentom“.

Čamac koji je izrađivao Petar Pera Lazarević                        Čamac koji je pravljen u Provu kod Šapca

Limeni čamci

U novije vreme mnogi smederevski ribari „prebacili“ su se na limene čamce. Možda su dva osnovna razloga za to bila; bolji materijalni i uslovi da se nabavi vanbrodski motor – „penta“, i mogućnost jeftine i pogodne izrade čamaca od lima. Uz to održavanje takvih čamaca postalo je lakše (farbanje), a i vek trajanja im je dosta duži.

Smederevski SPIN-ov limeni čamac                                         

Postojanje Stare Železare i SPIN-a (Specijalizovano Preduzeće Invalida rada) u okviru MKS -Smederevo stvorilo je potrebu i mogućnost daljeg zapošljavanja invalida rada i korišćenja tzv. vanklasnog lima iz Nove Železare. Prema projektu i nacrtima tehničke službe SPIN-a,  limeni čamci postali su redovan proizvodni program i solidna zarada preduzeća.

Ti čamci bili su dužine 6,0 m, i imali su širinu u tabanu 1,0 m i 1,45 m na gornjoj ivici, dok je visina stranica bila 0,45 m. Rebra, tj. egije („jegije“) bile su od kvadratnog, ili L-profila na rastojanju od 0,40 m. Ovi čamci imali su po dve komore i po dve klupe za sedenje. Spajanje svih elemenata čamca vršeno je zavarivanjem i to CO2- aparatom sa punim varom.

Nikola Tasić Cale
Izvor: SDCafe

Slične vesti

Leave a Comment

error: Sadržaj je zaštićen !!