Petar Spasojević
/ zemljoradnik /
(1838 – 1882.)
Povučen od sveta, vredan i radan, neznan za života – Petar Spasojević, vingradžija, kako se sam rado nazivaše, smrću je postao i znan i čuven, jer je sve svoje, iako malo, ali trudom i znojem zarađeno imanje, ostavio opštini smederevskoj i tako ušao u red dobrotvora grada Smedereva.
Rodio se 1838. u selu Lipovcu, okrugu Kragujevačkom. Kako mu roditelji behu sirotni, to on još za mladosti svoje, napusti svoje rodno mesto i dođe u Smederevo, radeći ispočetka kao sluga, ali se najradije bavio težačkim poslovima. Radan a štedljiv, on je stekao prilično novaca i kupi vinograd, ozida kućicu i na tome je svome imanju proveo ceo svoj život. Silazio je u varoš vrlo retko.
Bio je ženjen, ali poroda nije imao pa zato se reši da pored sitnih legata, koje je ostavio svojoj rodbini, sve svoje imanje ostavi na dobrotvorne celji. Tako je i uradio.
Testamentom svojim on je naredio da se po smrti njegovoj, njegovo imanje proda i tada od dobivenog novca polovina da se da opštini smederevskoj, a druga polovina da se da dobrotvornom fondu siromašnih učenika i učenica osnovnih škola i gimnazije.
Njegovo je zaveštanje izvršila opština smederevska, a njemu se odužila time, što je jednu iako neuglednu, ulicu nazvala – njegovim imenom.
Bog da mu dušu prosti.
ZAVEŠTANJE PETRA SPASOJEVIĆA
Ja sam udov i u vremenu bračnog života nisam imao dece, od familije imam samo jednu sestru Živku, koja je udata u selu Kožetinu – Jablanici zaseoku. Sa ovim ispravlja se ime Živka pošto je njoj pravo ime Bosiljka.
Od imanja ima kuću, vinograd do Kraljevog vinograda i njivu do Nikole Mladenovića vinograda. Primanja nema nikakvog, a duguje samo upravi fondova.
Na slučaj smrti iz njegovog imanja, da se naplati dug upravi, Andreji Aleksiću, kaf. 6 din., Stojanu Nikoliću 16 gr. čarš., Savi pinteru 16 gr. čarš., Jevti N. panduru 18 gr., Đorđu N. piljaru 8 gr. i Aksentiju Dimiću 16. gr. čarš., a sem ovoga on sada plaća za lekove; no pošto podnese račun po njegovoj smrti, ako bi umro, to da mu se isplati, kao i sav pogrebni i trošak koji će on učiniti oko sarane.
Sobni nameštaj kao i kujinsko posuđe, da se posle smrti njegove preda Rakili ženi Đorđa Nikolića, biv. vinogradžije ovd., a da joj se preda i u novcu deset dukata.
Ovo joj sve ostavlja s toga, što se nalazi kod njega u bolesti i čuva ga. Svojoj sestri Bosiljki ako je u životu da joj dade 10 duk. ces. no ako se ne bi na stečaj javila ti 10 duk. ces. da se predadu fondu sirotnih đaka smederevske opštine.
Na slučaj smrti hoće, da se prema svome imanju pristojno sarani i da mu se na grobu podigne krst sa pločom, koji da košta 20 dukata ces.
Sav ostatak što preteče po isplati označenih dugova, pogrebnog troška i isplati legata, da se polovina preda fondu surotinskih đaka te da se od interesa đaci školuju, a druga polovina opštini smederevskoj na sirotinju smederevsku.
Burad i vino, a i svo imanje da se po smrti odma proda, pa da se u svemu izvrši što je naredio.
Za izvršioca njegove poslednje volje određuje Aksentija Dimića, bakala ovd. kome za trud, što će se truditi oko ukopine i podizanja spomenika i podušja truditi pet dukata.
Pošto je od reči do reči pročitano bolujućem, on izjavi, da je to njegova poslednja volja, i tako hoće da bude na slučaj njegove smrti.
Pošto je nepismen, to je udario krst pored imena, a podpisao ga podpisani sekretar.
Petar Spasojević podpisao ga N. Ćirić s. r.
Mi podpisani svojim podpisom tvrdimo, da je bolujući pred nama izjavio od reči do reči, svoju poslednju volju, koja je gore napisana i pošto je napisana i pročitana on je izjavio da tako želi da bude na slučaj njegove smrti.
Pri izjavi ove poslednje volje bolujući je bio pri čistoj svesti i zdravom razumu.
Ilija Janićijević s. r.
Ilija Lazarević s. r.
Sekretar,
N. Ćirić s. r.
Overava:
Nesporni sudija
Stevan A. Vuković s. r.
Da je ovaj prepis oriđinalu svome veran – podpisani potvrđuje.
No 7081
4. Juna 1882 god.
Smederevo
Nesporni sudija suda okr. Smederevskog
(M. P.) Stevan A. Vuković s. r.
Jova Rašić
(1836 – 1902)
Rođen je u Smederevu 1836. a umro 1902. god. Bavio se trgovinom i bio poznat i čuven sa svoga velikoga poštenja i pravičnosti. Uživao je veliki ugled u građanstvu i bivao počastvovan u više puta izborom na ugledne političke položaje. Godine 1888. izabran je za narodnog poslanika, za Veliku Ustavotvornu Skupštinu. Poznat je bio kao veoma slobodouman čovek. U poslednje vreme povukao se od posla i trgovine utučen žalošću gubitkom svoga jedinca sina.
Gaja Čupić
(1841 – 1883)
Rođen je u Smederevu 1. novembra 1841. a umro 29. jula 1883. god. Bio je vrlo ugledna ličnost i uživao nepodeljenu ljubav i poštovanje od građanstva. Zauzimao je više godina položaj predsednika opštine i narodnog poslanika za grad Smederevo.
Iskrena mu je briga bila da se varoš unapredi i da se građanima poštuju njihova prava. Reforme koje je uveo u opštini, koristile su i omogućile napredak varoši. Njegovo je delo što je opština uvela kantare na stalnim mestima, time omogućena što pravija i tačnija mera a ovo kao posledicu dovelo veći dolazak sveta u Smederevo, koji je imao da prodaje svoje proizvode, jer su njihovi interesi bili zaštićeni. I ako je umro dosta mlad, pok. Gaja je ostavio mnogo korisnih dela i lepu uspomenu na sebe.
Izvor: SDCafe