Smederevski Istorijski arhiv raspolaže sa 185 fondova odnosno 1900 metara arhivske građe koja obuhvata period 19. i 20. veka.
Ima četiri zbirke među kojima su najznačajnije razglednice sa prikazima Smedereva sa početka 20. veka i zbirka fotografija sa retkim portretima pripadnika dinastije Obrenovića i Karađorđevića.
Osim knjiga protokola, rođenih, venčanih i umrlih, po značaju se posebno izdvajaju fondovi Načelstvo okruga smederevskog, Načelstvo okruga podunavskog, Suda okruga smederevskog, Smederevske zadruge, Izvanrednog komesarijata za obnovu Smedereva kao i lični fond Milana Jovanovića Stojimirovića.
Kako je ovom prilikom podsetila Marija Jovanović, viši arhivski pomoćnik, ova ustanova prikuplja, sortira, stručno obrađuje, čuva i na korišćenje daje pisanu baštinu. Poziv građanima da dostave svoju porodičnu dokumentaciju i da je na ovom mestu pohrane, naišao je na dobar odziv, a i ovaj susret je upriličen upravo zahvaljujući toj inicijativi.
Naime, ovom prilikom je predstavljen legat Petra Maksimovića koji su njegovi potomci ustupili Istorijskom arhivu u Smederevu i koji će biti veoma značajan izvor:
Legat sadrži značajne publikacije iz 19. i početka 20. veka, među kojima su Srpski književni glasnik, časopis Novi život, časopis Branič, časopis Arhiv za pravne i društvene nauke, Službene novine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca iz 1919. godine.
Među značajnom građom su zbornici zakona i uredaba u Knjaževstvu Srpskom iz 1845, 1849. i 1859.godine. Takođe, predate su i porodične fotografije i dve diplome – jedna koju je Maksimović dobio od Fonda siromašnih đaka Škole smederevske i duga od Srpske književne zadruge iz 1921.
Dragoslava Drča, rođena Maksimović, praunuka Petra Maksimovića i jedina koja je u familiji, posle Leposave, Perine ćerke, pravnik i advokat, u svoje, i ime potomaka, koji su, kako je kazala, rasuti po svetu, zahvalila je svima koji su omogućili ovaj događaj.
Pre svega, Milanu Ćuiću koji je zaostavštinu Pere Maksimovića doživeo više nego kao svoju i koji je, kao Smederevac, želeo da ovaj grad sačuva bar delić istorije i sećanja na nekog ko nije Smederevac, ali je Smederevo osećao kao svoj grad, dom.
Veliko hvala i Nedi Mirić iz Istorijskog arhiva koja je izrazila spremnost i volju da deo bibliotečke zaostavštine ugleda svetlost dana.
Verujem da će posetioci Istorijskog arhiva Smedereva na osnovu darivane građe moći da sagledaju buran i sadržajan životopis našeg nam Petra Maksimovića, advokata, a za sebe sam ipak, kao posebno drage saćuvala njegovu diplomu Velike škole Kneževine Srbije iz 1873.godine, mastionicu i advokatski pečat – kazala je Dragoslava.
Potom je pročitala sećanje koje je, iz Sen Kloda u Francuskoj, poslao hirurg, dr Vojislav Maksimović, praunuk Petrov. U svom zapisu između ostalog, skrenuo je pažnju i na Petrovu ljubav prema vinogradu za koji je uputstva supruzi pismom slao čak i dok je bio u logoru 1917. godine.
Branko Dukić, (na osnovu čije knjige „Petar Maksimović- Politička načela, Rukopisna zaostavština“ je javnost pre 15 godina dobila svedočanstvo o liku i delu ovog pravnika, političara i ministra u Kraljevini Srbije) bio je sprečen da prisustvuje događaju. Ipak, deo njegovog osvrta, pripremljenog za ovu priliku, pročitao je arhivist Bojan Teofilović. To je ujedno bio i podsetnik za sve prisutne.
U Smederevu, tik uz hram Uspenja Presvete Bogorodice na Starom groblju počiva Petar Maksimović i njegova porodica. Grobno mesto i ulica na Katanskom brdu, danas su jedini tragovi sećanja na njega iako je četiri decenije živeo u Smederevu.
Rodom je bio Požarevljanin. Rođen je 1852. u siromašnoj porodici, ali su on i 11 godina stariji brat Stevan bili naučeni redu i čestitosti kao izvorima bućnosti. Brat je bio centralna figura u njegovom životu, podrška i oslonac, naročito tokom školovanja.
Petar je imao odlično obrazovanje i učitelje i profesore poput Đure Jakšića i Koste Vujića. Pravni fakultet završio je 1873. a u Smederevo je došao 1879. Oženio se Darinkom, ćerkog bogatog trgovca Anastasa Tomića. Uz njen imetak i dobra primanja iz advokatske kancelarije stekli su lepu imovinu.
Kupili su najveći deo Katanskog brda gde su izgradili letnju kuću, a imali su i kuću na mestu današnje “stare Pošte”.
Iz Smedereva je nastajala i razvijala se njegova bogata karijera. Sve do smrti 1922.radio je u svojoj advokatskoj kancelariji. “Nečasne poslove nije primao, nečasne ljude nije branio, na sudu se držao kako dolikuje ozbiljnom i vaspitanom čoveku”.
Bio je jedan od osnivača smederevske zadruge. Naročito je zanimljiva njegova politička karijera. Godine 1892. je pristupio Radikalnoj strnaci. Dva puta je isključivan jer je žestoko kritikovao odstupanja partije od programskih načela. Sebe je smatrao idealistom, Pašića oportunistom.
Bio je u više navrata narodni poslanik varoši Smederevo, a nakon drugog isključenja delovao je samostalno.
Njegovom jedinom političkom greškom smatra se prihvatanje mesta ministra pravde. Na toj dužnosti je bio devet meseci. Ta Vlada je podnela ostavku nakon što je kralj Aleksandar pozvao oca Milana da se vrati u zemlju.