Dete je pre sedam meseci selo na bicikl. Zakočio naglo. Volan ga je udario u stomak. Hitno je prebačen iz svog rodnog grada Smedereva u Beograd na Dečju kliniku u Tiršovoj. Bio je šest nedelja na posmatranju. Prva operacija gušterače obavljena je 26. avgusta prošle godine. Prošla je dobro. Od 10. septembra Nemanja počinje da halucinira, uočavaju se promene na mozgu. Šest dana kasnije usledila je druga operacija. I, on se više ne budi. Zapada u duboku komu.
Lekari sa gastroenterologije herojski se bore za njegov život. To, međutim, ne daje rezultate. Nikome nije jasno šta se dešava. Kažu da za 30 godina nisu imali takav slučaj.
– U očaju odlazim u crkvu svete Petke na Kalemegdanu. Točim svetu vodicu u flašu.
Odnosim u bolnicu i umivam sina. Ostavljam flašu na krevetu celu noć. Ujutru, kad sam je podigla, na dušeku je zlatnom bojom bila ocrtana sveta Petka. Njen lik, koji još stoji na dušeku, reljefan je, uzdignut iznad površine belog dušeka. Sutradan Nemanja otvara oči. Sad je u polukomi. Čuje, oseća dodir i bol, ali ne komunicira – priča za Kurir Nemanjina majka Nada Pešić (33).
Prema njenim rečima, svi lekari su došli da vide Nemanjin dušek.
– Slikali su i rekli da je to stvarno čudo. Inače, moj sin je uvek povučen. Tih, miran, kao da je odrastao. Pred prvu operaciju tražio mi je da mu dam krst koji mu je baka poklonila. Posle toga, kad je već počeo da halucinira, govorio mi je da razgovara s teško bolesnim detetom koje ga zove da idu zajedno na brod. Sveštenik mi je objasnio da je brod osnova svake crkve. Živimo tamo u Tiršovoj. Ja pored sina. Lekari su nam izašli u susret i ne pomeraju Nemanju s gastroenterologije, jer jedino tamo može da bude u izolaciji – priča majka.
Izvor: Kurir