Poznat je kao omiljena igra bogataša širom sveta. A možda je malo poznato i to da je u velikim gradovima bilijarska sala dugi niz godina predstavljala mesto gde ne zalazi pošten svet.
Prema nekim istorijskim izvorima, još su Stari Egipćani znali za ovu igru, a od 400. godine pre naše ere I Stari Grci. U svojoj knjizi ''Ispovesti'', koja datira iz 5. veka Sveti Avgustin pominje bilijar.
Mnogi poznati pisci iz 16. I 17. veka, takođe ga pominju u svojim delima, a među njima i Šekspir.
Dok se nalazila u zatvoru, 1576. godine, škotska kraljica Marija se, između ostalog žalila i na to što su joj izneli sto za bilijar.
U knjizi Čarlsa Kotona, izdatoj 1674. godine se nalazi i prvo objašnjenje o ovoj igri na engleskom jeziku. U to doba, ako je sudeći po slikama, bilijarski sto je bio sačinjen od niza prepreka u vidu obruča, tvrđavica i kočića. Igrač je imao prilično težak zadatak – da protera loptu, ali tako da ne obori nijednu prepreku.
Početkom 19. veka, zapravo oko 1800. godine pojavljuje se nešto slično današnjem bilijaru. A u Engleskoj se 1807. prvi put javlja opis igre koju danas poznajemo pod ovim nazivom.
Postoje tri ''vrste'' bilijara: karambol (igra se na stolovima bez rupa), bilijar sa rupama ili tzv. rupaš (uglavnom se igra na stolovima sa 6 rupa) i snuker (istorijski se razlikuje od ostalih bilijara, ali tehnički gledano spada u ovu grupu igara).
Mada su živeli i stvarali u različitim epohama, ono sto je zajedničko Mocartu, Abrahamu Linkolnu, kralju Luju XIV, Mariji Antoaneti, Marku Tvenu, Džordžu Vašingtonu, Napoleonu i Čarlsu Dikensu je svakako ljubav prema ovoj igri.
Izvor: Zanimljive Informacije