Ove godine obeležava se šest decenija postojanja rukometnog sporta u Smederevu, tokom kojih će biti organizovane brojne sportske i druge manifestacije. Jubilej – 60 godina postojanja i rada Rukomrtnog kluba Smederevo biće obeležen u septembru mesecu prigodnim programom i sportskim aktivnostima, a planirano je i postavljanje (izložba) fotografija u sportskoj vitini kod crkve Svetog Đorđa.
U Rukometnom klubu Smederevo intenzivno se pripremaju za obeležavanje 60 godina postojanja i rada svog sportskog društva, pa je sledsteveno tome formiran i organizacioni odbor. Lokalna samouprava podržala je inicijativu za obeležavanje jubileja u septembru ove godine. Očekuje se i dolazak veterana iz dugogošišnjeg rivalskog kluba iz Požarevca, ali i iz drugih gradova.
Prema priči, svedočenju i dokumentaciji, jednog od osnivača i tadašnjeg igrača kluba, dr Miodraga Stepanovića Sice, profesora fizičke kulture, 5. septembra 1958. godine osnovan je Omladinski rukometni klub „Budućnost“, prvi u čitavom Podunavlju.
Hazena – Ženski rukomet
Daleke 1927. godine studentkinja Dragana Prokić prenela je u svoj grad „loptanje“, kojIm su se oduševljavale mlade beograđanke. Odmah je pri fudbalskom klubu „Đurađ Smedrevec“ oformljena skcija hazene, a prva utakmica odigrana je već 28.avgusta te godine. Utakmica je odigrana na „Crnom poljančetu“ u Nemanjinoj ulici protiv hazenanica „Viktorije“ iz Požarevca. Hazenu su prihvatile mlade smederevke koje su vežbale gimnastiku u Sokolskom društvu, a pored pomenute Dagane Prokić to su bile, njena sesta Seka, Jovanka Cvetković, Cana Grujić, Berta Krstić, Kaja Ćirić, Jelena Kodžas, a na golu je stajala Splićanka Izolda Širola.
Bračni par Bugarski iz Beograda obavljao je stručni rad ; suprug sa fudbalerima, a supruga hezenašicama. Osim Požarevljanki, protivnice su bile još iz Beograda, Smederevske Palanke, Jagodine, Zagreba (Konkordija) i Ljubljane (Ilirija). Pored „Crnog poljančeta“ za treninge i utakmice korišćeno je i igralište u „Dudari“ na Carini, zajedno sa klubskim drugovima iz „Đurđa Smederevca“.
Hazenašice „Đurđa Smederevca“ (tamne majce) i „Viktorije“
„Srednjoškolac“ – Klub velikog rukometa
U jesen 1949. godine osnovan je „Srednjoškolac“, odnosno klub velikog rukometa, koji se igrao na fudbalskom igralištu u već pomenutoj „Dudari“. Ovu ekipu osnovao je i trenirao cenjeni entuzijasta smederevskog sporta Budimir Stojanović, popularni čika Buda, inače nastavnik fiskulture u Gimnaziji. Po sećanju kapitena ekipe Roma Bruja, osim njega veliki rukomet su igrali: Dobrivoje Bijanić, Živorad Vasiljević, Vidoje Progovac, Stevan Čolić, Borislav Matković, Kosta Atanasković, Nebojša Jokić Štuka i golman Ljubomir Radojević. Odigrano je nekoliko utakmica, a kada su rukometaši položili Veliku maturu, klub je rasformiran (1952.g.)
Ekipe velikog rukometa Smedereva i Novog Beograda
Osnivanje Omladinskog Rukometnog Kluba „Budućnost“
Početkom šeste decenije prošlog veka u Srbiji je već došlo do prelaska sa velikog na mali rukomet, koji je kasnije ostao jedini. Već 1953. godine rukometna lopta počela je da odskače u dvorištu smederevske Gimnazije. Zahvaljujući pomenutom i neumornom čika Budi, Smederevaka omladina prihvatila je novi sport celim svoji bićem, a rukometne ekipe nicale su kao pečurke posle kiče. Sve srednje škole i tadašnje radne organizacije imale su svoje ekipe. Turniri su se redovno održavali, a gradski derbi predstavljao je susret Gimnazije i Tehničke škole. Prvo rukomrtno igralište napravljeno je u dvorištu Gimnazije zalaganjem, koga drugog, nego čika Bude.
Na inicijativu Opštinkog komiteta narodne omladine 5. septembra 1958. godine osnovan je Omladinski rukometni klub „Budućnost“, prvi u čitavom Podunavlju. Prvi predsednik bio je Dragan Ilić mašinski tehničar iz Železare, sekretar je bioTomislav Vulićević, blagajnik Marija Šterling, a članovi uprave bili su Nebojša Bole Kojičinović i Jugoslav Luković.
Rukometni savez Srbije uputio je poziv novom klubu za ućešće u takmičnju Beogradske zone, a mesni rival „Fagram“ je to osporio. Zbog toga je već sutradan u prepunom dvorištu Gimnazije odigrana utakmica između ovih ekia, koju su rukometaši „Budućnosti“ dobili minimalnim rezultatom 19 : 17, i na taj način na „zelenom polju“ potvrdili ulazak u novo takmičenje.
Rukometaši „Budućnosti“ u dvorištu Gimnazije 1958.godine
Kvalifikacije za viši rang
U drugoj godini postojanja kluba osnovana je i ženska ekipa, satavljena, kao i muška, od učenica smederevskih srednjih škola. Reorganizacijom takmičenja u sezoni 1959/1960. godine obe ekipe ORK „Budućnost“ u Podunavskoj zoni (drugi rang takmičenja) zauzimaju prva mesta, što im omogućava kalifikacije za najviši rang takmičenja u državi.
Muška ekipa učestvuje na turniru u Crvenki, gde pored domaćina igraju „Kablovi“ (Jagodina i „Poštar“ (Beograd), ali je veliki uspeh izostao. U Kupu su protivnici bile prvoligaške ekipe „Dubočica“ (Leskovac) i „Partizan“ (Beograd), tako da se nije moglo postići nešto više.
U dvogodišnjem periodu (1958-1960.g.) za mušku ekipu nastupali su: Miodrag Stepanović, Branislav i Predrag Đorđervić, Slavoljub Mitrović, Ljubinko Popović, Milan Mitrović, Predrag Malenović, Ratko Lazarević, Rista Kučnar, Negovan Jelenić, Miodrag Rajković, Zoran Pavlović, Miomir Mitrović, Živadin Stevanoić, Živorad Tasić, Miodrag Tonkić, Milan Todorović, Borislav Andrejević, Dušan Dragutinović, Aleksandar Nikolić, Prvoslav Aleksić, Zoran Mihajlović, Đorđe Begić, Dušan Beljin, Zoran Živanović, Ljubomir i Nedeljko Šakić. Ekipu su trenirali Janez Matko i Slobodan Boba Ivanović.
Razigravanje za najviši rang – rukometaši „Budućnosti“
Ženka ekipa, takođe, nije uspela u kvalifikacijama za najviši rang takmičenja na turniru u Beogradu. U istom dvogodišnjem periodu za žensku ekipu nastupale su: Marta Marković, Gordana Lazić, Danica Ilić, Nadežda Surdač, Olgica Milošević, Jelena Živanović, Angelina Đorđević, Dušanka Zorić, Dušanka Janjić, Gordana Obradović, Novka Ivanović, Ljiljana Skamerža, Darinka Jocić, Jelena Đurić, Danica Marković, Danijela Bojaković i Katarina Jecić. Trener i ove ekipe bio je Slobodan Boba Ivanović.
Razigravanje za najviši rang – rukometašice „Budućnosti“
Najzad u najvišem rangu takničenja
Petog avgusta 1963. godine izvršena je fuzija ORK „Budućnot“ i RK “Fagram“, a novi klub je poneo ime našeg grada – Smederevo. U sezoni 1966/1967. godine, u takmičenju Beogradske rukometne zone, rukometaši Smedereva osvajaju drugo mesto i sa ekipom „Srema“ iz Sremske Mitrovice učestvuju u kvalifikacijama za ulazak u Međuzonsku ligu – grupa “Sever“ (drugi rang). Spletom srećnih okolnosti obe ekipe ulaze u viši rang, u kome Smederevci sledeće sezone osvajanjem 3-ćeg mesta, postižu do tada najveći uspeh.
Zasluge za to pripadaju treneru Predragu Đorđeviću – Šojki i igračima: Miodragu Stepanoviću, Svetislavu i Radoslavu Uroševiću, Ratomiru Davidoviću, Aleksandru Nikoliću, Jovanu Ceniću, Milutinu Stevanoviću, Slobodanu Miletiću, Muhamedu Muhamedatiću, Slobodanu Blagojeviću Dušanu Zoriću, Predragu Todoroviću, Prvoslavu Aleksiću, Stevanu Bojoviću, Negovanu Jeleniću, Aleksandru Bajčetiću, Dušanu Nikoliću, Nikoli Miloševiću, Vladimiru Laziću, Marjanu Zavili, Rastku Kontiću, Milanu Dobrijeviću, Bori Kačareviću i Dušanu Gligoriću.
Rukometaši „Smedereva“ – treći u Srbiji, grupa „Sever“
Dvostruke vucešampioke Srbije
Ženska ekipa u takmičarskoj sezoni 1970/1971. godine u Srpskoj ligi osvaja drugo mesto, a ovaj uspeh ostvaruju i slededeće godine. „Romantičarke“ su tada igrale beskompromisno u odbrani, raznovrsno i efikasno u napadu, a u skladu sa svojim novinarskim imenom. Najbolja među njima, Biljana Marjanović obukla je majcu juniorske reprezentacije Srbije. Ostale „Romantičarke“ bile su: Anđa Cvetković, Olgica Jovanović Dragica i Zlatiborka Pavlović, Zlata Jovanović, Mila Miletić, Marica Božin, Mirjana Drljan, Radmila Grbić, Nada Bogosavljević, Radmila Radović, Biljana Stojčić, Snežana Mitić, Milica Juzbašić, Mirjana i Julija Đokić, Dragoslava Manojlović, Milica Grujić, Ljiljana Branković i Snežana Mandić, Slavica Radovanović, Sonja Ilić i Mirjana Jovanović. Treneri ove ekipe bili su: Miodrag Stepanović, Vladimir Vrbica i Borislav Andrejević.
„Romantičarke“ – dvostruke vicešampionke Srbije
Majstoricom do Druge lige
Rukometni klubovi “Smederevo“ i “Metkos“ fuzionisali su se 1976. godine i dobili novo ime; RK „MKS Smederevo“. Odmah se pristupilo podmlađivanju ženske ekipe, koju su činile dotadašnje juniorki. Ekipa je ostvarila republički rang takničenja, a zasluga pripada rukometašicama: Đurđinki Cvejin, Grizdani Marjanović, Gordani Mirković, Marini Stanković, Biljani Starčević, Ljiljani Jelić, Dobrili Kovačević, Branki Sučić, Vesni Živanović, Snežani Ilić, Jelisaveti Đulejić i Jadranki Tomić.
Ženska ekipa novog kluba u sezoni 1991/1992. godine igrala je u Obrenovcu „Majstoricu“ protiv RK „VGSK“ (Veliko Gradište), pobedila rezultatom 16 : 15 i postala član Druge Savezne lige – Grupa „Centar“. Za ovaj speh zasluge pripadaju treneru Slobodanu Miletiću – Lanetu i rukometašicama : Sanji Panić, Tatjani Turčinović, Jeleni Amzovski, Mirjani Živanović, Gordani Ivković, Jelici Ćirić, Milijani Šantl, Svetlani Pavlović, Tanji Pantović, Vesni Tasić, Emiliji Kostić, Biljani Stokić, Nadi Kneginjić, Danijeli Đurić, Vesni Novaković, Cani Dumović, Mariji Ilić, D.Milanović, Dariji Marjanović, D.Vukadinović, M.Pavlović, S.Milovanović, S.Popović, V.Mijatović, D.Đuričić, M.Filić, M.Vujinović i A.Dobrilović.
Drugoligašice – ženska ekipa iz 1992.godine
Rukometaši su se potrudili da ne izostanu puno za devojkama, tako da su u sezoni 1991/1992 .godini ostvarili drugoligaški status u grupi „Sever“, što je ocenjeno kao veliki uspeh. Priznanje su dobili sledeći igrači : Branko Vukosaljević, Nenad Urošević, Nebojša Repajić, Rudi Emeršić, Predrag Jovanović, Darko i Zvonko Šulkić, Aleksandar Dobranić, Boban Panić, Nikola Ubiparip, Dragan Blagojević, Vladan Olujić, Milan Bajkić, Goran Trailović, Igor Petrović, Goran i Ljubiša Matić, Jovica Petković, Goran Dević, Miroslav Urošević, Miloš Božin, Momčilo Lazić, Dragan i Goran Aleksijević, Zoran Nikolić, Boban Živović, Milan Vojnić, Dragan Kostić, Zoran Lekić, Dragan Kostadinović, Dobrivoje Rakić, Sobodan Obradović, Zoran Božin, Ivan Milojević, Ljubiša Stanojević i Zoran Šmigić. Nekadašnji igrač Jovan Knežević pokazao se i kao uspešan trener ekipe.
Drugoligaši – muška ekipa iz 1992.godine
Kolegijum generalnog direktora Koncerna Crne Metalurgije doneo je 23.juna 1993. godine odluku o preuzimanju brige o Rukometnom Klubu, koji će buduće nositi naziva Rukometni klub „SARTID“. Saradnja je trajala sve do 2002. godine, kada je i prekinuta zbog lošeg poslovanja Koncerna, jer je došlo do otkazivanja svih ugovora o kupo-prodaji. Zbog toga Rukometni klub tada uzima ime „Smederevo“ i finansira se iz budžeta Grada.
Uspesi za najviši vrh
Promene u vođenju Rukometnog kluba nastale su 2003.godine, kada je za predsednika Skupštine imenovan reprezentativac Srbije Nenada Maksić, za predsednika Upravnog odbora Nabojša Mišič, a za podpredsenika Ljubiša Mitić. U sezoni 2003/2004.godine, Rukometni klub osvaja prvo mesto u Kvalitetnoj ligi Srbije i ulazi u Drugu saveznu ligu, a od te godine koristi novu dvoranu u OŠ „Dimitrije Davidović“.Četiri godine kasnije u ovoj ligi Rukometni klub osvaja prvo mesto i plasira se u Prvu ligu Srbije.
Teret slave do samog vrha izneli su na svojim plećima sledeći rukometaši: Dejan Makragić, Miloš Božin, Nemanja Grujičić, Borislav Ljubojević, Dalibor Ivanović, Dejan Radisavljević, Aleksandar i Nenad Martić, Darko Kojić, Vladimir Aleksić, Milan Pešić, Marko Jokić, Darko Stojković, Nemanja Kladarin, Radovan Milovanović, Marko Drašković, Nemanja Stančić, Danijel Đorđević, Nenad Maksić, Miloš Filić, Dragan Radisavljević, Marko Karleuša, Milan Radovanović, Danilo Leković, Bogdan Jovanović, Predrag Dimitrijević, Pedrag Kostić, Slobodan Pavić i Veselin Savić.Treneri ove ekipe bili su: Miroslav Urošević i Sanja Panić, a sa mlađom selekcijom radili su: Zoran Petrović, Dragan Blagojević, Zoran Balažin i Darko Šulkić.
U januaru 2008. godine Rukometni klub je organizovao kvalifikacionu utakmicu Srbija -Farska Ostrva u dvorani OŠ “Dimitrije Davidović“, što je bila i prilika da se vide najbolji srpski rukometaši.
Muška ekipa u najvišem rangu – 2010.godine
Reprezentativci
U istoriji Rukometnog kluba, dugoj šest decenija, u sam vrh srpskog rukometa lansirano je više igrača, a majcu sa državnim grbom, ponelo je troje seniora iz Smedereva.
Emilija Eerčić Ema
Na prvom mestu je jedna dama – Emilija Eerčić Ema, koja je iz dvorišta OŠ “Dositej Obradović“, preko RK „Radnički“ iz Beograda, stigla do juniorske reprezentacije SFR Jugoslavije. Sa „Radničkim“ je osvojila : dva Prvenstva Evrope, šest državnih Prvenstava i dva Kupa, a sa reprezentacijom treće mesto na Svetu i zlato na Olimpijskim igrama u Los Anđelesu 1984. godine. Majcu sa državnim grbom obukla je 70 puta i postigla 125 golova. U zrelim igračkim godinama igrala je u poznatim Evropskim ekipama : „Hipobanka“ (Austrija) i „Licelinde“ (Nemačka).
Nenad Maksić Maksa
Prve rukometne korake napravio je u rodnom Smederevu, gde je prošao kroz sve uzrasne selekcije. U 18-toj godini prelazi u begradsku „Crvenu Zvezdu“, sa kojom osvaja dva državna Prvenstva i jedan Kup. Standardni reprezentativac postaje 1998. godine i beleži 120 nastupa i preko 400 postignutih golova. Na Svetskom prvenstvu u Egiptu i u Frncuskoj osvojio je dva treča mesto, a na Studentskom takmičenju istog ranga, 1999.godine u Novom Sadu, pripalo mu je zlato. Kao profesionalac igrao je deset godina u Sloveniji i uvek je bio najbolji strelac.
Slobodan Pavić Boba
Slobodan Pavić Boba je najmlađi Smederevac, koji je postao reprezentativac svoje zemlje, igrajući za tri uzrasne selekcije. Napjre je 2008. godine postao standardni kadetski reprezentativac i učetvovao je na Svetskom prvenstvu u Argentini, a zatim u juniorskoj konkurenciji na Prvenstvu Evrope u Grčkoj. Bez obzira na to što je 2010.godine još bio junior, zabečležio je pet nastupa za seniorsku selekciju. Prelaskom u RK „Crvena Zvezda“ postao je standardni prvotimac (desno krilo) u našem trofejnom klubu.
Kadetski reprezentativci Srbije bili su: Slobodan Pavić, Aleksa Aleksić, Marko Krstić, Mihajlo Radojković, Petar Bugarinović, Uroš Pavlović, Aleksandar Stamenković i Todor Trailović.
Dobitnici nagrade za životno delo
Dr Miodrag Stepanović Sica
Savez sportova u Smederevu ustanovio je 2006. godine navedenu nagradu, kao najviše priznanje za višedecenijski doprinos razvoju sporta i fizičke kulture. I kada je postavljeno pitanje prvog dobitnika, dileme nije bilo – priznanje je otišlo u ruke dr Miodraga Stepanovića – popularnog profesora Sice. On je svestrana sporska ličnost, koja je čitav život posvetila sportu, razvoju fizičke kulture i vaspitanju mladih.
Počeo je davne 1953. godine kao gimnazijalac i nastavio u prvom rukometnom klubu („Budućnost “), a bio je i prvi registrovani igrač. U periodu od osnivanja kluba 1958. godine, pa sve do 1974., u svojstvu igrača (kapiten) i trenera, dao je svoj maksimalni doprinos razvoju rukometa i sebe ugradio u njegovu istoriju.
Po prestanku igračke karijere on je u klubu obavljao stručni rad sa različitim selekcijama, a stigao je i do zvanja Saveznog rukometnog sudije u Jugoslaviji. U poznim godinama života istraživao je sportsku prošlost Podunavlja, a kao rezultat toga rada su dve samostalne i dve autorske i dve koautorske knjige i više stručnih i popularnih radova i članaka.
Svetislav Urošević Sveta
Nagradu za životno delo u 2011. godini Savez sportova Smedereva dodelio je Svetislavu Uroševiću Sveti za dugigodišnju svestranu sportsku aktivnost. Pre rukometa uspešno je trenirao odbojku, atletiku i veslanje. Od 1960. do 1972. godine igrao je rukomet za RK “Smederevo“ i RK „Metkos“, i to na naj- odgovornijem mestu – bio je golman. Odmah po prestanku igranja rukometa obavljao je stručni rad, koji je trajao sve do1985. godine. U tom periodu S. Urošević je iznedrio brojne dobre igrače, od kojih su pojedini nastavili sportsku karijeru izvan Smedereva. U radu sa Ratkom Velebitom predstavljao je prvi rukometni tandem iz Smedereva sa zvanjem Saveznog sudije. Visoko priznanje našlo se na pravom mestu – u vitrini Svetislava Uroševića.
Prvoslav Aleksić Buca
Najviše priznanje – Nagrada za životno delo, koju dodeljuje Savez sportova Smedereva, u 2013. godine pripala je Prvoslavu Aleksiću Buci za višedecenijsku aktivnost u Rukometnom klubu u Smederevu. Rukometom je počeo da se bavi još u Osnovnoj školi, a sa 17 godina postao je standardni prvotimac tadašnjeg kluba „Budućnost“. Igrao je u kvalifikacijama za ulazak u najviši rang 1960. godine u Crvenki, kao i u ekipi koja je1968.godine osvojila treće mesto u drugom stepenu takmičenja. Ostao je veran rukometu i po prestanku igranja, delujući u različitim organima rukovođenja Rukometnim klubom.
Predsednici i treneri
Predsednoci Rukometnog kluba bili su : Dragan Ilić, Jugoslav Luković, Todor i Milan Todorović, Miodrag Stepanović Sica, Tihomir Gačić, Dragan Cvetković, Petar Vuković, Damnjan Veljović, Veroljub Radojević, Toma Aleksijević, Žikica Živojinović,Vlada Kontić, Davor Cvitan, Radoslav Urošević, Ljubiša Mitić, Nebojša Mišić, Nenad Maksić i Nenad Martić.
Tihomir Gačić i Davor Cvitan bili su generalni sekretari Rukometnog saveza Srbije, što predstvalja posebno priznanje smederevskom rukometu u državi.
Treneri Rukometnog kluba bili su : Janez Matko, Slobodan Ivanović Boba, Đorđe Begić, Miodrag Stepanović Sica, Predrag Đorđević Šojka, Borislav Andrejević, Svetislav Urošević, Jovan Kočić, Slobodan Miletić Lane, Jovan Knežević, Jovica Petković, Darko Šulkić, Sanja Panić, Zoran Petrović, Miroslav Urošević, Zoran Bačanin, Dragan Blagojević, Nenad Martić, Nenad Maksić, Bojan Panić, Danijela Zdravković i Nenad Urošević.
Autori:
Dr Miodrag Stepanović Sica
Nikola Tasić Cale
SDCafe.rs
Izvor: SDCafe