Home ZanimljivostiPoznati Šest godina od smrti Patrijarha Pavla

Šest godina od smrti Patrijarha Pavla

by redakcija

Danas se navršilo šest godina od smrti patrijarha srpskog Pavla, koji je bio omiljen među narodom zbog svoje skromnosti i istinoljubivosti.

Patrijarh Pavle, svetovno ime Gojko Stojčević, preminuo je u 95. godini na Vojno-medicinskoj akademiji u Beogradu, gde je proveo poslednje dane na lečenju, a sahranjen je u manastiru Rakovica, prema sopstvenoj želji.
 
Na posljednji počinak patrijarha Pavla ispratilo je više od 600.000 ljudi, državni vrh Srbije i Republike Srpske, državne delegacije Rusije, Grčke, Vatikana, Kipra, BiH, Crne Gore i drugih zemalja, kao i predstavnici pravoslavnih crkava i verskih zajednica.
 
Na tronu Svetog Save kao patrijarh srpski nalazio se 19 godina, a u njegovo vreme osnovana je Akademija Srpske pravoslavne crkve za umetnost i konzervaciju, vraćena je veronauka u javne škole, a Bogoslovski fakultet u okrilje Univerziteta.
 
Patrijarh Pavle bavio se i naučnim radom, a njegova najznačajnija objavljena djela su Monografija o manastiru Deviču, beseda „"Život po Jevanđelju" i "„Molitve i molbe", koje su štampane i kao dopunjena izdanja.
 
Lična biblioteka patrijarha Pavla pripala je fondu Biblioteke srpske Patrijaršije i ima status kulturnog dobra, a čuva se u prostorijama konaka Manastira Svetog arhangela Mihaila u Rakovici.
 
Patrijarh Pavle rođen je 11. septembra 1914. godine u selu Kućanci kod Donjeg Miholjca u Slavoniji, u porodici zemljoradnika, a tu je završio osnovnu školu.
 
Nižu gimnaziju završio je u Tuzli, višu gimnaziju i šestorazrednu Bogosloviju u Sarajevu, a Bogoslovski fakultet u Beogradu.
 
Dve godine je studirao medicinu u Beogradu, a pre odlaska u gimnaziju boravio je u manastiru Orahovica na pripremama za školu.
 
Ispit zrelosti položio je u Šestoj muškoj gimnaziji u Beogradu, koju je pohađao vanredno da bi mogao uporedo da upiše i Medicinski fakultet.
 
Drugi svetski rat zatekao ga je u rodnoj Slavoniji, odakle je prebegao u Beograd, gde je, da bi se mogao izdržavati, radio fizičke poslove na građevinama i dokovima.
 
U proleće 1942. godine njegov školski drug jeromonah Jelisej odveo ga je u Manastir Svete trojice u Ovčaru, a od 1944. radio je kao veroučitelj i vaspitač u Banji Koviljači, u domu za decu izbeglu iz Bosne.
 
Te godine je oboleo od tuberkuloze. Odatle je, iz zdravstvenih razloga, otišao u manastir Vujan, u selu Prislonica, između Čačka i Gornjeg Milanovca, gde je bio do 1946. godine i gde se izlečio od tuberkuloze.
 
Zamonašio se 1948. godine u manastiru Blagoveštenje u Ovčarsko-kablarskoj klisuri i dobio ime Pavle, koje mu je dao iguman Julijan Knežević. Te godine je rukopoložen u čin jerođakona.
 
Bio je sabrat manastira Rača u Podrinju, a radio je i kao pomoćni nastavnik Bogoslovije "Svetog Kirila i Metodija" u Prizrenu.
 
Jeromonah postaje 1954, ubrzo protosinđel, a 1957. godine arhimandrit. Od 1955. godine dve godine je bio na postdiplomskim studijama u Atini.
 
Za episkopa raško-prizrenskog izabran je 29. maja 1957. godine i na Kosovu i Metohiji je proveo 33 godine.
 
Na vanrednom zasedanju Svetog arhijerejskog sabora 1. decembra 1990. biran je novi patrijarh između trojice kandidata tajnim glasanjem, ali pošto nijedan od kandidata nije dobio dovoljan broj glasova, izbor je obavljen žrebom na takozvani "apostolski način" tako što je arhimandrit tronoški Antonije izvukao ime budućeg patrijarha.
 
Tako je Pavle postao 44. poglavar SPC. Ustoličen 2. decembra 1990. godine u Sabornoj crkvi u Beogradu, a tom činu je prisustvovalo 12 episkopa, 12 sveštenika i 13 đakona.
 
Patrijarh Pavle je tada istakao da mu je jedini program rada – Jevanđelje.
 
Posetio je brojne pravoslavne crkve – carigradsku, aleksandrijsku, jerusalimsku, rusku, bugarsku, rumunsku, grčku, gruzijsku, kao i srpske eparhije i parohije u Americi, Kanadi, Australiji, Mađarskoj i Rumuniji.
 
Objavio je dve knjige – "Pitanja i odgovori čtecu pred proizvodstvo" i "Devič, manastir Svetog Joanikija Devičkog". Zaslugom Patrijarha Pavla objavljeno je i dopunjeno izdanje "Srbljaka".
 
Počasni je doktor Bogoslovskog fakulteta i Akademije Svetog Vladimira u Njujorku.
 
Govorio je grčki, ruski i nemački jezik.
 
Vlada Srbije je 13. januara 2005. imenovala patrijarha Pavla za počasnog predsednika Fonda za Kosovo i Metohiju.
 
Tokom posete Rusiji u januaru 2002. godine partrijarhu Pavlu su uručene dve značajne nagrade – Međunarodnog fonda za unapređenje jedinstva pravoslavnog naroda i Fonda Svetog apostola Andreja prvozvanog.
 
Odlikovan je državnim Ordenom Nemanje prvog stepena, Ordenom Karađorđeve zvezde prvog stepena i ruskim ordenom "Dostojanstvo" zbog "značaja koji je imao u danima iskušenja kroz koje su srpski narod i Crkva prošli".
 
Od 13. novembra 2007. godine patrijarh Pavle bio je na lečenju u Vojno-medicinskoj akademiji u Beogradu, a 8. oktobra 2008. podneo je molbu Svetom arhijerejskom Saboru SPC da mu "zbog zdravstvenih razloga i nemoći" dozvoli da se povuče iz aktivne službe.
 
Molba patrijarha Pavla na Saboru SPC 11. novembra 2008. nije usvojena.

Izvor: srna.rs

Slične vesti

Leave a Comment

error: Sadržaj je zaštićen !!